„Malo nam za sriću triba!” – svi smo mi to nekad u životu pomislili, ali teško da smo u praksi bili spremni da postupamo sa tim dijelom čuvene pjesme Doris Dragović. Ali, jedna Australijanka uživa u svom stančiću od osam kvadrata i ne bi ga (još uvijek) mijenjala ni za šta.
I dok u nekim mjestima možete da očekujete samo luksuz, poput hotela u kojem vam društvo prave žirafe, ovdje je situacija skroz obratna. Stan Eme Felis u Tokiju je toliko uzak da može da dotakne oba zida kada raširi ruke. Čak i kada uzmemo u obzir da su stanovi u prijestolnici Japana zbog prenaseljenosti uglavnom mali, njen je čak manji od svakog prosjeka. Zamislite da se nađete u prostoriji tri sa tri metra i otprilike ćete shvatiti koliki stan je u pitanju.
Opredijelila se da tamo živi jer je stan izdijeljen. Tako na primjer spava u potkrovlju, dok dane provodi u donjem dijelu stana. Još neke od prednosti njenog stana su blizina železničke stanice, kao i mogućnost da plaća stanarinu mjesec za mjesec. Ima čak i malu terasu, a za njega izdvaja oko 650 dolara mjesečno.
U njemu ima sve što joj je potrebno: kuhinju, kupatilo, krevet i nešto što bi moglo da se nazove trpezarijom. Odmah pored ulaznih vrata stavila je mikrovalnu i toster. U trpezariji je i sto koji joj služi za klopanje, ali i da na njega stavi laptop. Tamo pronalazi čak i mjesto za vježbanje.
“Morate da budete veoma svjesni onoga što kupujete i da posjedujete dobar plan, inače ćete vrlo brzo ostati bez prostora. Minimalizam je dobar pošto ćete cijeniti svaki centimetar prostora koji imate“, rekla je Ema i dodala da je bitno da se u ovakvim situacijama svaki dan izlazi iz kuće.
“Naučila sam dosta živeći ovdje. Materijalne stvari mi nisu potrebne da bih bila sretna, a od sada više cijenim prostor“, poručila je Ema.
Izvor: domain.com
