Jutarnju pauzu koristim za šetnju. Napravim neki svoj đir, fizički i mentalno, utonem u zen, sa slušalicama u ušima. Danas sam slušala Mozartov opus. Postoji teorija poznata pod nazivom Mozartov efekt, koja govori u prilog tome kako slušanje Mozartove muzike, posebno od djetinjstva, može povoljno djelovati na prostornu logiku, tj.fokusiranost.
Znala sam da je to drugačiji svijet onog momenta kada sam kročila u Muzičku školu. Baš je bio izazov pristupiti prijemnom ispitu za violoncello sa rukom u zavojima. Ne sjećam se baš tačno uzroka, mislim da sam priklještila prst ili sam grickanjem noktiju napravila neki problem sa prstima (grizla sam nokte, negdje sam pročitala da je i to znak inteligencije), ali se sjećam da je stari profesor Pjer na moju mogućnost držanja gudala sa takvom rukom konstantno ponavljao:
”Bravissimo…Bravissimo”
Prisjećajući se vježbanja etida, žuljeva, do mesa odrezanih noktiju zbog vibrata i zelenog i narandžastog spreja za kosu kojim sam svog sijedog profesora izluđivala na takmičenju u Bugojnu, naletjela sam na kafe kuharicu iz škole.
”Dobar dan, kako ste? Ništa se niste promijenili”, pozdravljam ja, učtivo koristeći opasku o (ne)promjenama, jer većini ljudi to djeluje kao da su ostali ”svježi k'o nekad”
”Ooo dobar dan, pa baš sam te se neki dan sjetila… Što nas ne posjetiš? Jesi l’ se udala? Gdje radiš?”
***
Penju se dva mladića uz brdovitu ulicu. Druga je polovina augusta. Iza njih, gotovo neprimjetno, korača otac jednog mladića. U susret im dolazi susjeda, koju pozdravljaju. Iza leđa čuju susjedino pitanje upućeno ocu mladića…
”Pozdrav komšija, gdje ste to pocrnili?”
…i njegov odgovor…
”Ne znam, evo i ja ih tjeram”
***
”Ja nikad ne znam da li sam se dogovorio nešto sa njim, da li me nešto pita ili odgovara. Znaš, on kaže: Mače, hoćemo kako ćemo. Hoćemo, malo ćemo, poslije ćemo, nema problema…Štooo zaštooo‘‘, prepričava Đuro u svom gostovanju u talk-showu razgovore sa Čolom.
***
M. ide svaki drugi dan u teretanu, nekad i u kasnim večernjim terminima, između 22h i ponoći, što uspješno dokumentira i pošalje obavještenje putem facebooka, snapchata, instagrama, twittera, a vjerujem da onim bližima pošalje par fotki na viber i whatsapp da slučajno ne bi takav događaj prošao neprimjetno.
E. svaki weekend ima drugu modnu kombinaciju, uvijek je dotjerana, poput M-a posjećuje teretanu, mondenu, naravno, ruča u restoranima dva do tri puta sedmično, aktivno učestvuje u noćnom životu, nedavno se vratila sa prekookeanskog putovanja i nema još uvijek stalnu vezu.
S. je u visokom stadiju trudnoće i vjerovatno joj je ostalo još jako malo do poroda, sudeći po fotografijama od prošlog mjeseca, kada nije djelovala toliko zaobljeno, niti joj je lice izgledalo toliko natečeno.
N. je u začecima privatnog poduzetništva, te nas obavještava o svakom poduzetom koraku i to foto-dokumentacijom, statusima i komentarisanjem svake teme u online medijima koja ga se (ne)tiče.
D. i A. su par mjeseci u braku, a od početka njihove veze mogli smo posvjedočiti svim stadijima kroz koje su prošli. Sa vjenčanja i medenog mjeseca su objavili oko tri stotine fotografija. Zamislite koliko je fotografija objavljeno u četiri godine veze.
Tu su i oni koji slave godišnjice facebook prijateljstava, te… Sve ostale godišnjice.
L. je uspješna businesswoman koja je jedan dan u Istanbulu, drugi već u Rimu, poznaje tri ili četiri svjetska jezika, peti počinje učiti, a izlaske uglavnom provodi sa prijateljicama. Uredno nas obavještava koji napitak pije ujutro, poslijepodne i navečer, na koji način pristupa odjevnim kombinacijama, s kim i zbog čega je imala sastanak… Ujutro, poslijepodne i navečer.
Sedam dana u sedmici.
Informacijama o stvarima koje nas (ne)interesuju nismo izloženi samo u virtuelnom svijetu i ne nužno otvoreno. Mudriji, histrionski nastrojeni pojedinci, koriste pomalo perfidnije načine obavještavanja o svojim individualnim, materijalnim, duhovnim i drugim postignućima. Tako je nedavno prijateljica iskoristila priliku zamolivši me za proslijeđivanje informacije svim zainteresovanim o prodaji njenog starog auta, jer je nedavno kupila skupocijeno, novo auto.
Kolega je kasnio na posao desetak minuta, te je odmah čim je ušao u ured, slavno obavijestio sve prisutne kako kasni zbog supruzinih jutarnjih mučnina.
Da li je potrebno naglasiti kako se ne bavim prodajom auta, niti radim kao ginekolog/babica?
***
Prema Abrahamu Maslowu, osnivaču humanističke psihologije i teorije ličnosti, neke od bitnih karakteristika samoostvarenih ljudi su:
- Učinkovito opažanje stvarnosti;
- Prihvaćanje sebe, drugih ljudi i prirode;
- Spontanost, jednostavnost, skromnost;
- Usmjerenost na probleme;
- Potreba za samoćom i privatnošću;
- Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo;
- Stalna svježina zamjećivanja;
- Vrhunski-oceanski osjećaji;
- Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu;
- Duboke veze s malim brojem pojedinaca;
- Sklonost demokraciji;
- Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva;
- Smisao za filozofski humor;
- Stvaralaštvo;
- Odolijevanje kulturi;
***
Sve ove priče apsoultno imaju veze sa stvarnim likovima i događajima.
Možeš biti jako pametan praveći se glupim. Oksimoronski rečeno.
Možete da kažete, bez da odgovorite na pitanje. Ako imate šta reći. Ako ne, bolje da šutite. Jer zaista, sve što kažete, može se upotrijebiti protiv vas.
Kafe kuharici iz Muzičke nisam odgovorila na pitanje o svom bračnom statusu niti radnom odnosu. Nasmijala sam se, ponovila još jednom značajno kako divno izgleda i kako se uopće nije mnogo promijenila, te naglasila da ću uskoro pronaći vrijeme da je posjetim.
Prijateljici opraštam sebičnu samodopadnost, kao i vrlo često prethodnu deceniju, uvažavajući razlike u karakterima.
Virtuelne frendove koji baš uhvate gušiti sa objavama prestanem pratiti. Unfollow. Previše imam oceanske osjećaje za toliki broj nepotrebnih informacija.
Za sva zadiranja, pitanja, potpitanja, zaključke i pretjerano interesovanje oko bilo kojeg segmenta svog života, po Maslowljevoj definiciji ”odolijevanja kulturi”, imam univerzalni, oslobađajući odgovor:
‘‘Ne znam, evo i ja ih tjeram”.
Moguće da je za to kriv Mozart, pretjeran senzibilitet ili nešto treće, ali mače, ja ću kako ja hoću.
Autorica: Suada Arnautović/ženski.ba
