Mora da je super kad si savršen: Kad si mlad, ili bar izgledaš tako, kad si lijep, pametan, uspješan, kad vježbaš svakog dana po 30 minuta, hraniš se zdravo, tuširaš se toplom pa hladnom vodom i piješ kurkumu na prazan stomak. I mora da je fenomenalno kad živiš u miru sa sobom, kad gradiš zdrave, kvalitetne i odgovorne odnose sa drugim ljudima zasnovane na ravnopravnosti i razumijevanju i kad ti se ne dešavaju urlanja, jecanja i pucanja ni iznutra ni spolja.Mora da je super iz mnogo razloga: kad si savršen živiš dug i harmoničan život, ljudi oko tebe su sretni i ispunjeni, a kad dođe vrijeme za kraj ti se, umjesto da odlaziš dugo i mučno, jednostavno uzneseš na nebo (obučen u bijelo ili oranž – što direktno zavisi od vjerskih preferencija).
Sigurno je potpuni bingo kad si savršen – ali ja nažalost ne znam jer nikad nisam dobacila ni blizu – a nije da nisam probala. Nije da se nisam trudila da se hranim zdravo i ostavim duhan, da ljubim bližnje svoje i da gradim odrasle, zrele i duboke odnose sa ljudima koji me okružuju. Mora biti da sam skrenula kod Albukerkija (a nije trebalo).
Sada, dok krckam treću trećinu života, čini mi se da sam shvatila u čemu je suštinski problem sa ovim konceptom: savršenstvo počiva na dvije potpuno oprečne instrukcije: jedna vas tjera da se razvijate u pravcu Dalaj Lame lično, a druga vas navodi da živite u skladu sa sopstvenom prirodom. A moja priroda uživa u kesten pireu sa šlagom više nego u tuširanju ledenom vodom. Moje autentično JA je izrazito netolerantno na bolide i vjerske fanatike.
Dakle poštujući sve ozbiljne gurue i najbolje plaćene lajf koučeve po pitanjima samorazvoja, ne liči da ću u ovom životu dobaciti ni blizu nekoga ko sija iznutra – jer šta – pa to nije moja prava priroda!
I baš sam se prepoznala u većini uputstava za samopomoć: “Kad krenete da radite ono što je u skladu sa sopstvenom suštinom osjetićete čudesnu ljepotu i lakoću” To vam kažem!
Ja se tako osjećam kad se poslije parčeta torte izvalim na dvosjed. Loše navike su jedini potpuno pouzdan način da ostanemo vjerni sebi i onome što smo oduvijek željeli da budemo.
Kao što države uvijek imaju vlast kakvu zaslužuju (i ne vrijedi vam da sumnjičavo vrtite glavom – činjenice i historija to potvrđuju) tako i mi uglavnom živimo sasvim u skladu sa svojom prirodom – a šta bolje opisuje i oslikava našu pravu suštinu od loših navika koje smo sa pažnjom i strašću sakupljali i njegovali cijelog života.
