Predstavljamo vam Amiru Malkočević, diplomiranu ekonomisticu i zaposlenicu u Rudnicima „Kreka“ na radnom mjestu Rukovodilac službe ekonomsko finansijskih poslova Rudnika „Šikulje“ u Lukavcu. Već 30 godina ova dama radi u Rudnicima „Kreka“ na ekonomskim poslovima.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
Ne shvatam ovo sve kao uspjeh, barem ja tako ne gledam na to. Često se desi da me bliske osobe svrstaju u nekakvu kategoriju uspješnih, pa onda ja njima postavim ovo isto pitanje. Nekako ne postoji nikakav početak, niti neki super uspjeh. Sve svoje obaveze i zadatke cijelog života obavljam blagovremeno, odgovorno i na najbolji mogući način. Meni je to zapravo i jedini način života: raditi pošteno uz veliku dozu ljubavi i odgovornosti. Smatram da se za svaku zaposlenu ženu i majku može reći da je uspješna. To je težak i zahtjevan posao za sve nas. Svaka žena je jedan veliki heroj. Svaka majka je heroj nad herojima. Razlika je u nijansama i u tome što nemamo saznanja o svim tim ženama.
Zašto volite svoj posao?
Mislim da bi jako teško bilo obavljati 30 godina neki posao, a da ga pri tome ne volite. Svoje zanimanje sam sama odabrala i zaista ga volim. To je jako zanimljiv i interesantan posao, mada nosi veliko breme odgovornosti. Ali jednostavno ne bih mogla zamisliti da bilo šta drugo radim. Nekako je taj posao dio moje osobnosti i ne vidim se na nekom drugom mjestu. To me ispunjava i gradi moj identitet, zato ga sve više volim.
Da li je dan dovoljno dug da uradite (privatno i poslovno) sve što planirate?
Dan je često kratak da se izvrše sve obaveze, ali to mi ne predstavlja problem. Bitno je poredati obaveze po prioritetima i nastojati sve obaviti u tom danu. Nije rijetkost da se neka obaveza prebaci za naredni dan ukoliko nije na visokom nivou prioriteta. Nekako se na kraju sve postigne. Dobra organizacija na samom početku dana uvijek sluti na uspješan dan.
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
Najdraži trenuci nakon napornog dana su mi u krugu moje porodice. Tu sam najopuštenija i najsretnija. Osim toga koristim svaku priliku za odmor i šetnju u prirodi.
Životni moto?
Čovjek treba biti zadovoljan onim što ima i iskoristiti maksimum od života! Zdrav i zadovoljan čovjek može sve.
Svima nam ponekad zatreba savjet. Kome vi idete po savjet?
Naravno, svima nama ponekad treba još jedno mišljenje i savjet. Život nas stavlja pred važne odluke i lakše je kada čovjek ima nekoga ko mu u tim trenucima može dati dobar savjet. Ja se često savjetujem sa članovima moje porodice, njihove savjete i sugestije rado prihvatam, jer su oni dio mog života i osobe koje me istinski vole i podržavaju.
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
Nikada nisam bila u situaciji da biram jedno ili drugo. Moja karijera i moja porodica su dva dijela jedne cjeline. Jedno bez drugoga ne bih mogla zamisliti. Mislim da prava porodica uvijek i daje podršku pri izgradnji karijere. Bitno je ne zapostaviti porodicu, a ni sebe između te dvije strane života.
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
Po prirodi sam jako samokritična osoba. Mislim da najveće kritike sama sebi dajem. Ali, definitivno nemam problem sa kritikom drugih na moj račun. Nisam sujetna osoba. Kritika ne mora obavezno biti negativna. Većina kritika su dobronamjerne i potrebne, posebno ako dolaze od iskrenih i meni dragih osoba. Na loše kritike se ne obazirem, ako smatram da nisu utemeljene. Mada to sve nadođe kako čovjek postane zreliji, sigurno kao jako mlada na kritiku nisam gledala kao danas.
Najemotivniji trenutak u životu?
Smatram da je najemotivniji trenutak za svaku majku donošenje djeteta na svijet. Imala sam dva takva trenutka u mom životu. Rodila sam dva sina koji su moj najveći ponos i uspjeh. To su trenuci koji se i ne mogu opisati i čija je vrijednost neprocjenjiva.
Tri najvažnije stvari u životu?
Zdravlje, a posebno zdravlje moje djece i njihov uspjeh u životu. Pored toga: ljubav i razumijevanje. Glavne pokretnice u životu svakog čovjeka nisu materijalne.
O čemu maštate?
Zaista rijetko maštam, mislim da mi je to čak i mana u osvakvom svijetu. Čvrsto stojim na zemlji. Imam planove i ciljeve koje ostvarujem, a pri tom ne uključujem maštu. Jako sam realistična i optimistična osoba i uz to veoma ambiciozna. Ako dođe i do neuspjeha, gledam na to kao na jednu lekciju. Mada priznajem da bih možda ponekad trebala malo više maštati.
Spadate li u gurmanske tipove, koje je vaše omiljeno jelo?
Da, veliki sam gurman. Kada je hrana u pitanju teško da mogu reći da nešto ne volim. Ali ono što mi je baš omiljeno jeste tjestenina na sve moguće načine. To bih mogla jesti svaki dan, a da mi ne dosadi.
Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH?
Definitivno bih promijenila listu prioriteta u ovoj državi. Ljudi će vam danas lakše nabrojati šta ne vole, nego šta vole u BiH. Zašto? Zato jer su osnovne stvari zapostavljene. Ne vodi se računa o mladim osobama, o školovanim osobama, o oboljelim ljudima, o onima kojima je pomoć najpotrebnija. Naravno da nećemo izigravati neki vid mirotvoraca, ali se trebamo više pozabaviti ljudima koji su u ovoj državi, jer oni su ti koji i čine državu državom. Da imam moć prvo bih se pozabavila osnovnim životnim pravima svih ljudi i velikim stepenom nezaposlenosti.
Na šta ste slabi?
Slaba sam na patnju i bol ljudi oko mene. U stanju sam plakati sa svakom osobom koja pati i ima problem i pokušavam sa njim naći rješenje. Više i ne gledam čak neke emisije koje imaju takav sadržaj. Mislim da me majčinstvo učinilo takvom osobom.
Kada je žena najljepša?
Žena je najljepša kada je voljena. Znam da zvuči kao fraza, ali žena je voljena na milion načina: kao partner, kao majka, kao prijateljica, kao kolegica, kao uzor, kao sestra, kao dijete. Kada je voljena vrlo brzo se pretvara u super ženu.
