Ajvar, pinđur, ovčji sir, pun ukus najrazličitijeg organskog povrća i voća, ali i jagnjetine na žaru uz pečenu papriku, sva ova jela su nam poznata, a postaju omiljena i na svjetskom turističkom meniju.Većina jela koja su se našla na ovoj listi neodoljivo podsećaju na ona koja se nalaze i na trpezi u Srbiji ili kod nas. Ipak, iako smo hvaljeni od strane turista koji nas posjete, kao i naša ukusna tradicionalana kuhinja, još uvijek se nismo pozabavili osvajanjaem svjetskom turističkog tržišta (burek nije u ovoj konkurenciji:)) na kome se izuzetno cijeni organska proizvodnja i takozvana “spora” ili ti slowfood kuhinja.
Time se pozabavila Mekedonija, koja nije čak ni usvojila koncept Slow Food kuhinje, već ga je prosto istakla i potrudila se da postane vidljiv i primamljiv stranim turistima, koji izuzetno cijene vrijeme koje se ulaže u gajenje samih biljaka, voća i povraća, ali i u pripremu hrane.
I to iz prostog razloga jer oni sami nemaju vremena tome da se posvete.
Način života u metropolama i generalno na Zapadu, izuskuje mnogo organizacije da bi se uopšte postiglo sve u jednom danu ili sedmici, dok svaki slobodan sat predstavlja pravi luksuz.
Međutim, u Makedoniji gdje god da odete, bilo da je u pitanju Skoplje u kome ćete u centru grada naići na pekare koje hljeb peku u kamenim zidnim pećima, ili ako iznajmite sobu na selu kod lokalnih farmera, naići ćete na istu stvar – sva hrana se priprema sa strašću, posvećenošću i ljubavlju.
Nešto za šta strani turisti nemaju vremena i čemu se dive.
Zbog čega se Makedonija sjajno uklapa u Slow Food koncept?
Naime, u pitanju je gastro organizacija koju je 1989. osnovao Carlo Petrini, a bavi se očuvanjem regionalnih i lokalnih kuhinja širom svijeta.
“Kada pričamo o Slow Food konceptu, govorimo o normalnom načinu konzumiranja hrane u Makedoniji. I što je najvažnije, ono ne predstavlja samo kuhinju, već i život ljudi koji dolaze sa ovih prostora, njihovu strast ka očuvanju i njezi kulinarskih tradicija” , kaže Tefik Tefikoski osnivač makedonskog Slow Food poglavlja i vlasnik hotela Tuto.
Tefik ili Tuto kako ga zovu, odrastao je u regiji Mavrovo koja je poznata po proizvodnji sira i povrća. Njegova baka i mama učile su ga da sprema jela poput ajvara, za koje je potrebno osam sati pripreme, što je njemu tokom odrastanja bilo sasvim prirodno, baš kao što je i danas.
Međutim, nakon provedene dvije decenije u Italiji, shvatio je da stranci ovakvo posvećivanje hrani, ne samo da nalaze čudnim i rijetkim, već i izuzetno cijene, u šta se ubrzo uvjerio i sam.
Jela koja se nude stranim turistima, a kojima se oni posebno oduševljavaju su neka od klasičnih tradicionalnih jela ove zemlje, poput bureka sa špinatom i sirom, makala (kremastog sosa od bijelog luka) i svinjskog pečenja sa makedonskom crvenom paprikom, kao prilogom.
Ono što Mekodoniju čini gurmanskom destinacijom nije samo velika prisutnost organske hrane i tradicionalne pripreme jela, već i poseban ukus, koji je nastao pod uticajem evropske i turske kuhinje, davši jelima jedinstveni spoj.
Tuto izdvaja i odličnu klimu, kao i samo podneblje koje je uglavnom brdovito, dok uticaj Ohridskog jezera na jugu, također, ima svoje zasluge, te je baš ovdje paradajz tako sočan, paprika hrskava, a jagnjetina meka. Dok najrazličitije sorte voća i povrća uspijevaju, bez prskanja pesticidima i dodataka aditiva. Farmeri se bave organskom proizvodnjom oduvijek, a to se modernim turistima itekako dopada.
Izvor: Elle.rs
