On je bio samo malo ljut, jer ga je žena iznervirala, nešto zbog večere, ovog drugog je samo punica izbacila iz takta, dok je treća muška glava odlučila da davljenjem podijeli pravdu.
Slučaj 1:
Dejan Krstičić iz Štrpca, na Kosovu, je bio malo ljut, nakon što je sjeo da večera ono što mu je servirano, nije se, dakle, nakuhao nad šporetom, a žena preko puta, obamrla od umora, krvavih očiju i crnih podočnjaka napokon malo spustila tijelo, i nije joj ni do života, a kamoli do večere, pa je potegao nož na svoju djecu, imaju otprilike 40 dana.
Bodeš ih i bodeš, dok jedna mala duša ne ode na neko, očito, bolje mjesto. Ti si, je l’, neki dasa, neka junačina?! Pa ti si jedno mizerno jebeno ništa, jer da si nešto prekratio bi muku svima i taj isti nož kojim si secirao dio sebe, dio svog bića, jedan ljudski pupoljak, podijelio sam sa sobom.
Slučaj 2:
Kad ga je ženina mater, aždaja, a šta drugo, ubijala u pojam, dok ga je gledala i bljuvala vatru, a sve razmišljala za kakvog se to zlopaćenika ona njena sirotica udala, a u njemu je sve kiptalo, Vezuv si i Etna bio u jednom, Milomir Stanković iz Beograda je dohvatio prvo do sebe i baci na pod. Izbacuješ sav nakupljen bijes i otreseš iz sve snage svoje dijete od petnaest dana.
Pa šta, bio si ljut i trebala ti je katarza. i pokazao si svima da s tobom nema šale, jer znaš gdje će najviše da zaboli, gdje najlakše puca. I mnogo si opak, je l’?! Nemaš pojma koliko si zapravo jadan, jer si se okomio na nejač, razbijaš bebu koja je tek upoznala svijet o tvrdi pod, sa pucanjem njenih kostiju i kidanjem njenih organa tvoja ljutnja kopni i ti postaješ smireniji. Ti si bolesnik!
Slučaj 3:
Proslavljena srbijanska košarkašica Milica Dabović je progovorila o torturi koju je proživjela sa svojim bivšim momkom Simonom. Šimo Šiklić, umjetnički Simon, kad je završio sa lupanjem rivala na rukometnom terenu, sportske snage je našao da odmjerava sa jednim ženskim bićem, prešavši na batinjanje, davljenje i kriminal za crveni karton.
Drogiraš se, kradeš pare, lažeš, petljaš, biješ, jak si. Razumijem, ali ne shvatam kako neko želi da diše isti vazduh pored tebe, kome je potreban sofisticiran siledžija, ispran, jeftini, umišljeni frajer koji je jak samo kad treba da mlati ženu. Nisi ti faca, ti si ocvali kreten!
Izbo, polomio, davio. Sasvim prirodno. U krajnje neprirodnim okolnostima, gdje se baškarenje u zaštićenoj zoni zarađuje na mišiće. Muškarcima, valjda kad ponestane argumenata, fitilj pregori, a adrenalin udari. Imaju li žene udjela u svemu ovom – naravno da imaju.
Nisam ni toliko glupa ni bezobrazna da mislim da zlo potiče samo iz piše koja se stojeći prazni. Da, poznajem dovoljno i jedne i druge i znam koliko mi žene, umiljate životinjice, znamo biti naporne, koliko žene znaju da ugnjetavaju, iscrpljuju, ubijaju u čovjeku volju, želju, talenat, potrebu da se sutra probudi, koliko njihov stihijsko izdržljivi crv može da glođe nečije živce, koliko znaju biti kučke, kurve i svakakv šljam. Ali, majku mu, i dalje sve nekako mislim da i za takve postoji poseban krug pakla, ali da će tamo same da stignu, a ne da joj neki muškarac udara vizu.
Ne, nije ovo još jedna priča o nikakvim muškarcima i vječno ugnjetavanim ženama. Ovo bi trebalo da bude promišljanje o tome koliko je svako dobro i loše dio čovjeka, bez obzira na pol, i koliko malo vodimo računa o tome s kim dijelimo život. I koliko neke okolnosti i stanja mogu zla da poluče, ako ih shvatamo površno. Nije svejedno s kim ćemo ulaziti u DNK dil, razmnožavanje nije samo poriv, nit’ treba da budemo bogomoljke. Jesu još naše babe pričale o tome da ne pereš kosu 40 dana nakon poroda, da ne izlaziš u to vrijeme sama napolje, jer će ti doći da se ubiješ, da samo ležiš i da ti sve prinose i da je tvoje samo da budeš zadovoljna mama. Šta treba i kako treba da se osjeća u to vrijeme tata, babe o tome ni riječ.
Prošla sam kroz taj period. Mislim da i danas imam psihičke posljedice. Nisam bila neko iz babine priče, jer nisam imala te uslove, iako je 21. vijek. I ne, nisam pričala sa ocem mog djeteta kako je njemu, samo znam da sam urlala u sebi, rastajući se sa svojom bivšom ja, krepala od umora, nervozna, nezadovoljna i uvjerena da je život stao. A on se, zapravo, tek rodio.
I onda budu svađe i rasprave i nerazumijevanje. I onda, umjesto da parovi uživaju, oni postaju tihi neprijatelji u borbi za komadić sna, parče predaha i dašak slobode. Ćute, urlaju, gledaju se poprijeko. Jer, mora da je teško i muškarcima, ma koliko mi mislile da je njima sve potaman. Pa šta znaju oni o toj vekni u koju blenu, ne smiju ni da je dodirnu. Šta se bojiš, uzmi je, šta si se usro, pomozi mi malo, to je i tvoj sin, s kim sam ja to odlučila da rađam djecu… On se osjeća kao posljednji bijednik, a najčešće je samo smrtno preplašen. Jer, on će tek za nekoliko mjeseci početi da gleda u to biće kao u svoje dijete, to kaže i nauka.
Teško je to. Lažu oni koji vas uvjeravaju da je sve med i mlijeko. Današnjim roditeljima, najčešće odvojenim od svojih porodica, bez pomoći, nije lako kad sleti roda. Novopečena mama nije uvijek nasmijana, vedra, presrećna. I to je sasvim normalno. Ona je često i ona koja treba da skuha, počisti, iskopa koji minut za kupanje, da popije kafu ili čita knjigu. Ona koja treba da pokuša da ostane normalna.
Al’, ne zaboravite tate, ne zaboravite da i oni imaju emocije, strahove, želje, potrebe. Razgovarajte, i kad vam baš nije do toga, ne zaboravite da ste vi tim, koji treba da pobjeđuje, koji je nekad spojila ljubav. Ne dajte da ona olako iskoči kroz prozor.
Za ove što još nisu stigle do rađanja, već se samo ljube sa muškim rodom, nije sve što je oku ugodno dobar pijesak za igru kanticama. Zašto puštaš da te gazi? Nije tvoje lice za to. Bolje zagrliti panj, nego nasilnika. A to što misliš da ćeš ga promijeniti na bolje, pa njemu hoće biti sve bolje. Dok imaš kostiju da ti ih lomi, njemu je odlično. Ne budi glupača!
A, što bi rekao Peščanik, ako vam je dobro onda ništa.
Izvor: Lola Magazin
