Spisateljica Marina Radoš, textom u nastavku se osvrnula na veliki problem odlaska mladih ljudih iz naše zemlje.
“Ubrzani tečaj njemačkog jezika”. Tako se zove ta neka grupa na fejsu što mi stalno iskače na naslovnoj kad uđem na Facebook. I zavirim unutra, i svakim danom sve više i više ljudi u grupi.
Ipak, šta je ovdje još ostalo da se nauči, osim njemačkog? Ubrzani program, nekakav level A1 i put autoceste A1, spremna je putovnica i hektolitri suza na kolodvoru.
Ipak, što je ostalo osim kolodvora koji se pune linijama prema Frankfurtu, Munchenu, Berlinu i Hamburgu.
“Ubrzani tečaj njemačkog jezika”, i unutra stotine ljudi. Deseci razreda. I stotine budućih razreda.
Profesorica Mersija valjala je kredu među dlanovima i bila najstroža profesorica u gimnaziji. I najbolja. Us/i/o/um/e/o. Sve deklinacije. Sve konjugacije. Sva vremena, svi pluskvamperfekti, sve izjave, čitava Elementa latina generacijama i generacijama u kojima je gledala ljude koji će biti liječnici. Ipak, kako ćeš izići iz gimnazije i doći na medicinski ili filozofski fakultet, a da ne pjevaš latinski – mislila je.
Profesorica Zdenka nosila je isti parfem godinama. Još ga se sjećam. I grizla svoj lančić dok je zaneseno pričala o Ani Karenjinoj. Morao si čitati, jebiga. Kako ćeš izaći iz gimnazije i doći na bilo koji fakultet i u bilo koji grad na svijetu ako nisi pročitao sve.
Gledala je u nama ljude koji će nekad u razgovoru s većima od sebe koristiti replike iz knjiga koje se trudila da zavolimo.
Profesorica Lovorka stalno je govorila engleski. Od početka do kraja sata. Kako ćete putovati, raditi i živjeti ako ne pričate perfektno engleski jezik, mislila je.
I što ostaje od svih naših Mersija, Zdenki, Lovorki i svih gimnazijskih profesora latinskog, hrvatskog, engleskog, matematike, fizike, glazbene i likovne umjetnosti…
Što ostaje od razreda jedne male gimnazije u provinciji i svih velikih gimnazija u državi.
Ostaje “Ubrzani tečaj njemačkog jezika”. Ime grupe koje zvuči kao ubrzani tečaj plivanja na brodu koji tone. Kao ubrzani tečaj samoobrane. Kao ubrzani tečaj disanja kad već imaš trudove.
Ukinite je*ene škole i dajte nam ubrzane tečajeve njemačkog jezika, kad svi razredi gimnazija i svi momci i cure koji pjevaju latinski i znaju sve replike iz najvećih knjiga moraju ubrzano naučiti njemački i pobjeći odavde.
Ukinite je*ene škole i prestanite lagati, gospodo. Ostanite sami sa svojim pečatima, ostanite sami sa svojim kupljenim diplomama i svojim izmišljenim pozicijama.
Očito je da ste pobijedili u bitki i da će s vama ostati oni koji su bježali sa sati, jer takvi najviše nalikuju vama.”
Marina Radoš
