Uvijek su pričali da su se sreli, pogledali i više se nisu razdvajali. Josipa Lisac i Karlo Metikoš. I više od 25 godina poslije Karlove smrti, svaki Josipin koncert posvećen je njemu i njihovoj ljubavi, koja je, kaže, i dalje živa.
“Ne volim riječ “sjećanje”, jer ja sve naše zajedničke trenutke, slike i stanja nosim u sebi stalno. I ne samo što su oni u meni, ja ih prenosim dalje… A naša ljubav još je tu i njena prisutnost stalno me oplemenjuje“, kaže Josipa.
Njena i Karlova priča počela je 1971. godine. On je do tad gradio svjetsku karijeru pod imenom Met Kolins (Matt Collins), nastupao po cijelom svijetu, imao armiju obožavateljki i iza sebe oko 20 vjeridbi sa groficama, manekenkama, stjuardesama… Ona je tek osvajala pažnju kao prva prava jugoslovenska rokenrol diva.
“Kad sam se vratio u Zagreb, shvatio sam da se muzička scena promijenila. Došli su drugi ljudi, grupa je bilo k'o gljiva poslije kiše, uopće nisam znao tko, šta… Ali nekako sam se utopio u tu kolotečinu, imao gaže i jednom otišao u Petrinju, sreo Josipu Lisac, naši pogledi su se sreli – k'o u priči – i od onda se više nismo rastajali. Od 1971. godine. (…) Bio sam oduševljen i njenim pjevanjem i načinom na koji se ponašala… Onda sam se do ušiju zaljubio i tak'… Iz Petrinje smo autobusom krenuli za Zagreb, sjeo sam pored nje, ispuštao svoje pozitivne vibracije i tu smo se malo upoznavali. Josipa mi je docnije priznala da je, kao klinka, išla da vidi gdje stanujem jer su joj pogrešno rekli da živim u Ulici Moše Pijade. Vozila se tramvajem i gledala u nečiji prozor, misleći da je moj! Prva ploča koju je Josipa u životu kupila bila je – ploča Matta Collinsa! Sudbina…“, ispričao je Metikoš svojevremeno.
Ta sudbinska ljubav ovjekovječena je sad već legendarnim albumom “Dnevnik jedne ljubavi” iz 1973.
To je, kako su Josipa i Karlo isticali, ploča koju su zapravo pravili za njih dvoje, ali tek prvi u nizu zajedničkih projekata. Zapravo, iza svega što ste čuli od Josipe Lisac stoji i Karlo, sve one moćne ljubavne pjesme nose njihovu neobičnu priču.
Mada su bili životni partneri, Josipa i Karlo se nikad nisu vjenčali.
“Zato što se u braku gubi identitet, ne bih mogla da podnesem da me iko nazove svojom ženom… za Karla nikad nisam bila njegova žena, samo Josipa“, objasnila je jednom prilikom.
Ali, zato je na svakom Josipinom koncertu Karlo sjedio u prvom redu, i tad bi cijela publika svjedočila njihovim zaljubljenim pogledima i nevjerovatnoj energiji koja je postojala među njima. Svaku pjesmu bi mu pjevala kao da su sami u prostoriji… Dvije tako jake ličnosti stapale su se u jedno.
“Nikada nismo razgovarali onako monstruozno kako ja danas čujem ljude da razgovaraju. Nikada nismo jedno drugome opsovali ili zalupili vratima. Što smo si imali za reći, rekli bismo si odmah, nismo ostavljali za kasnije. Sve smo riješavali razgovorom. Kad bi netko od nas bio indisponiran ili pod stresom, drugi bi ga dizao, tako smo se izmjenjivali i funkcionirali“, priča Josipa.
Josipa i Karlo bili su zajedno 20 godina. Karlo je preminuo 10. decembra 1991. nakon infarkta. Imao je 51 godinu.
Ali, ni smrt ih nije rastavila. Josipa mu i dalje posvećuje svaki minut na sceni, piše mu pisma, voli ga… Kaže da nikad nije ni pomislila na drugog muškarca.
“Nisam, jer mi je srce puno i u njega više ništa ne može da stane.”
Izvor: Noizz.rs
