Predstavljamo vam Selmu Mešanović, damu koja je diplomirani defektolog-oligofrenolog i voditeljicu Odjela za dokumentaciju i edukativnu inovaciju u Zavodu za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju Tuzla.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
Iskreno, teško je znati tačno kad je bio početak uspjeha i šta je uspjeh. Mislim da uspjeh nema ni početak ni kraj. Ali mogu reći da je moje prvo isukstvo u radu bilo volontriranje u operacionom bloku na ortopediji i traumatologiji u periodu od 1993. do 1995. godine. Početak mog rada sa djecom sa teškoćama u razvoju i saznanja o inkluzivnom obrazovanju bio je na Defektološkom fakultetu u Tuzli i Fakultetu za edukacijske nauke -Univerzitetu u Bolonji čiji stipendista sam bila na dodiplomskom i postdiplomskom studiju tri godine. Svoja znanja i isukstva sam obogaćivala radeći u HO ”Prijateljice” i NVO ”Educaid”-Italija, što mi je omogućilo i bezbroj studijskih posjeta školama, učešće na konferencijama i seminarima u zemlji i vani. Sva ova iskustva su beskrajno pomogla da vodim Odjel u kojem radim.
Zašto volite svoj posao?
Moj posao je dinamičan, kretativan i omogućava mi svakodnevnu komunikaciju sa nadležnim institucijama, odgojno-obrazovnim ustanovama, nevladinim organizacijama u zemlji i inostranstvu…. Moj posao omogućava da pružim priliku svim akterima odgoja i obrazovanja, naravno onima koji žele, da ostave trag o pozitivnim primjerima inkluzije i rada sa djecom sa teškoćama u razvoju, što je sažeto u stručnom časopisu ”Školske priče” i drugim brošurama i priručnicima.
Da li je dan dovoljno dug da uradite ( privatno i poslovno) sve što planirate?
Da, samo ako se dobro organizujem! Međutim ponekad i pored dobre organizacije bude teško odgovoriti na sve zahtjeve.
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
Izlazak s prijateljima, šetnja šumom i volim da spavam.
Životni moto?
Ima ih više. U ovom trenutku vodim se sljedećim motom: “Što god radiš, razborito radi i gledaj na cilj.”
Svima nam ponekad zatreba savjet. Kome vi idete po savjet?
Najbolji savjet mi daju moji osjećaji koji me nikad nisu izdali. Mix mojih osjećaja i konsultacija sa roditeljima, mužem, sestrom, prijateljicama doprinose da se osjećam sigurnom u sebe.
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
Nisam. Uvijek sam imala podršku roditelja i muža.
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
Trebamo znati da nije niko savršen. Svaka kritika može doprinijeti napretku. Prema tome, uvijek se trudim da je što realnije prihvatim bilo od koga da je upućena.
Najemotivniji trenutak u životu?
Udaja, magisterij, a bilo je i još mnogo lijepih trenutaka koji su izazvali val mojih emocija kao npr. dani kad sam postala tetka.
Tri najvažnije stvari u životu?
Zdravlje, ljubav, prihvaćenost.
O čemu maštate?
Mašta može svašta (osmijeh).
Spadate li u gurmanske tipove, koje je vaše omiljeno jelo?
Naravno, volim da jedem. Moje omiljeno jelo su špagete sa bolonjez sosom, ali volim i teletinu ispod sača sa krompirom koju ispeče moj muž.
Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH?
Radila bi na razvoju ekonomije, jer smatram da svi koji rade, doprinose zdravom razvoju društva, jer je težak teret ne imati šta da se radi. Žan Žak Ruso navodi: ”Živjeti ne znači disati nego raditi.”
Na šta ste slabi?
Na bolesne.
Kada je žena najljepša?
Kad je duhovno i emotivno ispunjenja.