Prelistavam tako svoj Instagram, lutam, ne baš fokusirano, iz navike po mnoštvu fotografija. Ubijam vrijeme, pokušavajući da posložim neke ideje u svojoj glavi. A onda naiđem na priču, nikako samo profil, koji me oduševi. Toliko ljubavi, energije, hrabrosti uloženo je da se ispriča život jedne mlade majke i njene dvije mrvice. Priča je to o svima nama, o tome kako smo različiti a opet kako je svaka naša borba ista.
Sara Bero je majka dvije blizanke rođene sa Downovim sindromom. Već neko vrijeme svojom svakodnevnicom inspirišu i pozivaju na prihvatanje. Mnogo je tu ljudskosti utkano a nekada mi se čini da nam baš toga često zafali. U ovom tekstu samo sam posrednik ne bi li i vama ugrijale srce.
Život Vam je odlučio dati najdivniji mogući poklon za rođendan a to su bile vaše kćerke, kako pamtite taj dan?
“Da, 18.08.2008, tačno poslije ponoći na dan mog rođendana, posle jako teškog porođaja na svijet su došle Irma a 4 minute i 33 sekunde nakon nje Ilda. U polu svjesnom stanju čestitali su mi rođenje kćerkica kao i rođendan. To je moj najdivniji poklon u životu koji sam dobila, zauvijek… Anđele. Osam je naš sretan broj jer i ja sam rođena 18.08.1988 tj. dvadeset godina ranije.”
Svako ko prati vaše profile na društvenim mrežama ima jedan osnovni komentar a to je da ste mlada žena koja je odlučila da stranice svog života piše rukicama dva bića na najljepši način. Vrlo je jasno da su one Vaš nepresušni izvor ali kako hrabrite samu sebe?
“Od kako su došle na svijet ja se nisam promjenila. Moj svijet se vrti oko njih. Svako jutro kada se probudim njihov osmijeh mi daje snagu za novu borbu. To su dvije pozitivne djevojčice, dva borca. Mi smo tandem koji mnogo obećava. Mnogo se borimo od njihovog prvog dana. Nekada bude jedan korak naprijed a tri nazad ali svakako na kraju mi budemo te koje pomažemo. Pogleda nas Bog uvijek kada je potrebno.
Profil na Instagramu i stranica služe za ljubav i prihvatanje. Da nauče ljude da vole i poštuju različitost. Svakako niko na svijetu nije isti ali ljudi danas, nažalost fizički izgled gledaju kao presudnu stvar kod čovjeka.”
Za sve one koji ne znaju vi, gotovo pa samo uz podršku roditelja, podižete Vaše kćerke. Snagom volje, dakle sve se može. Ipak, sredina je okrutna. Koje iskustvo pamtite kao najgore?
“Što se tiče klinika i svih ustanova nekako sam uvijek bila sama uz njih. Moji roditelji su mi također bili veliki vjetar u leđa. Uh,… Bilo je mnogo loših komentara i pogleda kada je Irma ostala bez kosice… Evo je ova sa bolesnim djevojčicama. Mada, sve sam to nekako potisnula, sjećam se samo pozitivnih komentara.”
Djeca nas neprestano uče i podsjećaju na nekada zaboravljene istine života. Da li Vam se to desilo sa Irmom i Ildom? Kako pamtite te momente?
“Irma i Ilda su dva neiskvarena bića, drugačija jer pružaju samo osmijeh, ljubav, osmijeh pa ljubav i tako u krug. One su djevojčice koje imaju sve što se tiče materijalnog stanja ali su ipak, jako skromne. Ne znam, njihovo odrastanje, čini mi se po svemu je drugačije.”
Svi koji su ikada imali doticaj sa mališanima koji imaju Downov sindrom znaju da su oni erupcija ljubavi i sreće. Vi svakodnevno primate duplu dozu. A, šta vaše djevojčice čini najsretnijim?
“Ildu i Irmu jedan običan balon učini sretnima, odlazak do Merkatora… Svakoj sitnici pridaju značaj.”
Čini se kao da imate misiju svakim novim postavljanje fotografija i opisa ispod fotografija sa Vašim djevojčicama. Da li biste vi to tako rekli?
“Svaka slika je priča za sebe. Sve su spontane, bez mnogo truda. Opis je također, uvijek trenutno osjećanje nikada nešto duboko smišljeno.”
Završite rečenice:
Irma je… “ Jedan mali heroj koji je imao sedam operacija i čitavu jednu godinu primao pulsne terapije u Beogradu. Djevojčica koja obuče suknjicu iako nema kosicu u koju će staviti šnalice, djevojčica koja slabije čuje i vidi ali djevojčica puna humora, jako dobre duše. Pravi mali čovjek koji se bori da opstane u ovom surovom svijetu.”
Ilda je… “ Djevojčica puna samopouzdanja. Prva osoba sa Downovim sindromom u svijetu mode. Miss interneta, princeza Crne Gore sa tri diplome u svijetu manekenstva kojim se bavi tri godine. Jako pažljiva prema onome što voli. Djevojčica koja često želi da “bude” velika, nosi mamine stvari, šminka se i sređuje.”
Ja sam uz njih..” Uh, jedna obična mama kao i svaka druga koja se bori za svoju djecu”
Moji prijatelji za nas kažu…” Da smo mali borci, puni pozitivne energije. Da smo njihov uzor i ponos u ovom teškom vremenu, punom predrasuda.”
Ako bi vam tražili da date poruku vodilju za sve majke u vašoj poziciji rekli biste?
“ Ponosite se svojom djecom, svim njihovim vrlinama i manama jer svako dijete je od Boga dar, ma kakvo bilo.”
Pripremila: Amra Avdić / ženski.ba
