Iako u manjini, ženski likovi u stripovima su u posljednje vreme veoma popularni. Vrlo vjerovatno zahvaljujući poplavi filmova o superherojima posljednjih godina. Od ratnica, preko zavodnica, do zlikovaca – junakinja ima raznih. Pitanje je zašto su nam bitne. Zašto se uopšte poistovjećujemo sa njima?
Prvobitno, žene su imale veoma male uloge u stripovima i uglavnom su prikazivane kao „dame u nevolji“, žrtve koje treba da spasi muški junak. Stereotipne rodne uloge su sasvim očigledne: muškarci su hrabri i samostalni, dok su žene potčinjene i u drugom planu. Međutim, njihova uloga se drastično promijenila tokom Drugog svjetskog rata. One sad posjeduju superljudsku snagu, imaju supermoći i sposobnost da lete. Njihova poruka je da i one mogu da čine isto što i muškarci, često i bolje, pogotovo ako se drže zajedno. Bez obzira na to, i dalje su predstavljene kao seksi zavodnice, sa „balon grudima“ i „tankim stukom“, u preuskom kostimu ili vrućim pantalonama. Od stereotipizacije i seksualizacije kao da ne mogu da pobjegnu, ali ovo naravno ne treba da čudi pošto je većina junakinja stvorena od strane muških umjetnika za mušku publiku.
Čudesna žena
Ona je jedna od najmoćnijih superheroja, poluboginja, jedan od osnivača „Lige pravde“, vaspitana od strane žena i poslata kao ambasador u svijet muškaraca da širi svoje idealističke poruke snage i ljubavi. Lik Čudesne žene se prvi put pojavio u decembru 1941. godine i boreći se protiv Sila osovine ova ratnica Amazonka postaje simbol ženske snage. Posjeduje nadljudsku snagu, laso istine, neuništive narukvice, tijaru kao oružje i nevidljivu letjelicu. Ona nije „dama u nevolji“, već osoba sa jakom voljom koja nikad ne odustaje od borbe ili izazova. Ono što je bilo revolucionarno u vezi njenog lika jeste činjenica da odbacuje ideju da svaka žena želi muža i djecu. Prava inspiracija za žene, zar ne?
Njen tvorac je bio Vilijam Molton Marston, čuveni psiholog i izumitelj poligrafa. Vjerovao je da su žene te koje su superiornije i da, za razliku od muškaraca, mogu da dovedu do pravednijeg i mirnijeg društva. Tako je njen zavičaj Temiskera postala utopistički ideal, a Čudesna žena je bila njegova psihološka propaganda za novi tip žene, koja je trebala da vlada svijetom (laso istine kao bondage element koji predstavlja simbol potčinjavanja autoritetu).
Čudesna žena se mijenjala tokom vremena, čak je došlo i do sve veće seksualizacije njenog lika – umjesto feminističke ikone postaje ikona muških seksualnih fantazija. No, pored svih problema, opstala je i poslednjih godina ponovo joj je vraćena njena prava moć. Zapanjujuće, ali Marstonov pogled na svijet je bio izuzetno progresivan, a njegova Čudesna žena je, i posle 75 godina više feministička u poređenju sa modernim stripovima.
Ororo Manro aka Storm
Rođena je u Njujorku, a odrasla na ulicama Kaira (siroče i vođa djece koja su učestvovala u sitnim krađama). Bila je obožavana kao boginja zbog njene moći kontrolisanja vremena. Ona je pametna, mudra, žestoka, jedna od najmoćnijih žena i sjajan uzor tamnoputim ženama. Njeno ime je Ororo Manro i prva je tamnoputa žena superheroj koja je imala glavnu ulogu u stripu jedne renomirane izdavačke kuće (Marvel).
Nakon godina lutanja pridružuje se grupi mutanata (X-men) i mijenja ime u Storm. Već poslije prve misije postaje lider novog tima, što je, u duhu tadašnjeg vremena, u suprotnosti sa stereotipom o pokornosti tamnopute žene. I ne samo to! Za razliku od Crnog Pantera, ona vodi grupu sastavljenu gotovo isključivo od belaca.
U više od četrdeset godina bila u ljubavnoj vezi sa Forge (Čejen), Kanom (vanzemaljac), Volverinom (Kanađanin), udala se za Crnog Pantera, ali nikad nije bila povezana sa bijelim muškarcima iz SAD-a. Ovo nas dovodi do zaključka da je, uprkos Marvelovim naporima da se pozabavi teškim temama, inter – rasni odnos u Americi i dalje tabu.
Harli Kvin
Iako je doživjela mnogobrojne interpretacije osnova priče je ostala ista. Harlin Kvinzel je psihijatar u Arkamu, jaka i samouvjerena. Zatim upoznaje Džokera koji je tokom seansi šarmira, izmanipuliše toliko da se nepovratno zaljubljuje u njega. Prihvata njegovu igru, odbacuje svoj život, preuzima klovnovski kostim, mijenja ime i pomaže mu da pobjegne iz Arkama (Boni i Klajd fiktivnog sveta).
Njen strip je najprodavaniji posle Betmena i ima jednu od najvećih baza fanova. Jasno je i zašto. Ona je tako nesavršena žena, tako ljudska i jedinstvena, pa se mnoge devojke zbog toga vrlo lako identifikuju sa njom.
Za razliku od Džokera, Harli nije psihopata, ne mrzi ljude i ima jak osećaj lojalnosti prema ljudima u svom životu. Povremeno čak učini i neko dobro djelo, ali to obično bude slučajno i nikad radi istine i pravde. Ipak, konstantno pravda Džokera i vraća mu se, uprkos tome što je zlostavlja i emotivno i fizički. Jasno je da i dalje vjeruje u njega, da je voli i da će je oženiti (kad ubiju Betmena naravno).
Elektra Načios
Derdevilovog najneustrašivijeg neprijatelja i njegovu bivšu ljubavnicu čitaoci su prvi put upoznali 1981. godine. Njen tvorac je Frenk Miler i predstavlja fuziju svih njegovih fetiša: egzotična zavodnica, sa noir femme – fatale stavom i nindža ratnica (njegova fascinacija japanskom kulturom).
Elektra Načios je u početku bila bezbrižna, nesputana devojka zaljubljena u kolegu sa fakulteta Meta Merdoka. Međutim, jednog dana teroristi hvataju nju i njenog moćnog oca i drže ih kao taoce. U nastalom haosu policajac greškom ubija njenog oca i od tada Elektra više ne vjeruje u zakon, traži osvetu, napušta fakultet i Meta. Odlazi u ilegalu i postaje nindža i nemilosrdni, hladnokrvi plaćeni ubica (ubila više ljudi nego bilo koji drugi Marvelov junak).
Ona je pravi antiheroj: opasna i smrtonosna sa mračnom prošlošću. Kao odrasla osoba Elektra je imala nejasna sećanja da ju je silovao otac kad je imala pet godina. No, dugogodišnja terapija i lijekovi su je uvjerili da je to bila lažna memorija, ali ostala je sumnja. Tokom adolescencije mučile su je mračne vizije i glasovi, i na njih je povremeno reagovala samopovrjeđivanjem. Zbog toga završava u psihijatrijskoj bolnici.
Bez obzira na to što je postala neustrašiva ratnica koja „ne služi muškarcima“, jasno je da je Elektra emotivno oštećena. Ali i takva je postala jedna od omiljenih superjunakinja, jer vidjeti lik kako se bori sa mentalnom bolešču može biti utešno čitaocima koji vode istu bitku. Ipak, izuzetni ljudi sa izuzetnim sposobnostima i nisu toliko različiti od nas.
Društvo u kome postoje superheroji proizvodi ženske heroje na jedan predvidljiv način i gore navedene dame nisu mogle da izbjegnu stereotipne prikaze i seksualizaciju. Ipak, važno je naglasiti da su one i feministkinje, svaka na svoj način. Pored toga što su jake, samostalne, opake, nesavršene, one se zalažu za nezavisnost žena, ravnopravnost polova i za slobodu izbora da rade šta žele kad to žele. Iz ovog razloga su prave inspiracije ženama.
