Kažu da žene sve nove početke u životu i bježanje od prošlosti obilježavaju novom frizurom. Nekada su u pitanju drastične promjene, a nekada one koje ja zovem psihološkim, npr. ofarbaju kosu za nijansu, samo da smire savjest i znaju da su nešto promijenile.
Kud svi, tu i mali Mujo!
Tako sam i ja čim sam obrisala suze nakon prekida troipogodišnje veze, poletila frizeru. Tad je sve počelo – moja hair revolucija!
I meni je trebala ova „psihološka“ promjena, pa sam samo posvijetlila krajeve svoje duge smeđe, nefarbane kose. Al’ to vam je zaraza, isto kao s tetovažama ili piercinzima. Važno je početi, a ne završava se nikada. Sve žene koje ne mogu dugo da trpe isti odraz u ogledalu, shvatiće o čemu govorim.
Igrom slučaja, imala sam priliku prepustiti se najvještijim frizerskim rukama ikada, i to za DŽ, na putu od ombre-brinete, preko blajhane plavuše i ginger, sve do žene sa taaamno smeđom kosom, skoro crnom. Naravno, brzo mi je dosadila „jednolična“ smeđa (a inače sam čitav život brineta i nikada mi nije smetalo, dok se nisam upustila u intenzivno pituranje kose). Onda sam ponovo poželjela svjetlije krajeve. I moj sjajni frizer je ispoštovao moje želje, a po narednom dolasku u frizeraj, potegao i makaze na moju kosu. Od onoga što je odsjekao mogla se napraviti solidna perika, a ja sam iz frizeraja izašla s ogromnim osmijehom na licu, savršeno ošišanom bob frizurom i svojom prirodnom bojom kose. Kao da to nije bilo dovoljno, jedno veče sam, sjedeći pred TV-om, poželjela postati crvenokosa. I u roku od sat vremena sam i imala crvenu kosu na glavi i bila oduševljena. Još uvijek me drži to oduševljenje, ali pitam se samo do kada. 🙂
Poenta ove priče nije da i nakon silnog hidrogena kojim je izmučena, još uvijek imam kosu na glavi. „Packa“ je u tome kako sam se osjećala sa različitim bojama kose i kako su me drugi doživljavali.
Nikada više plavuša
Meni su, iznad svega, promjene cool. Žene dijelim na one koje život provedu sa istom frizurom i ove, kao ja, koje ne mogu dugo gledati isti odraz u ogledalu. Sve ove partije koje je odigrala moja kosa bih ponovila, osim blondy faze. To nisam bila ja. Prosto je pred ogledalom stojala neka druga žena, a oni plavi pramenovi koji su padali preko ramena i grudi, kao da nisu bili moji.
Žene su se, mahom, divile mojoj hrabrosti ili imale zabrinuti izraz na licu kad počnemo pričati o kosi. Valjda su mislile da ću ostati ćelava, šta li… Na nekim od tih lica sam vidjela i malo zavisti, jer se one nisu usuđivale promijeniti svoj lični opis, a željele bi.
A frajeri su tek posebna priča.
Odrasla sam i živjela u malom gradu skoro cijeli život, tamo se svi znamo. I u takvoj situaciji sam doživjela da mi dečko kojeg znam 100 godina pošalje piće u kafiću u kome smo se zapili 100 puta, jer nije skontao da sam upravo ja plavuša u pink haljini. Poslije kaže da je plan bio, da se „plavka oduži za piće“. A ja u šoku! „Pa nisam htio da mi se „odužiš“ TI, nego plavka“, kaže. Tad sam počela vjerovati da muškarci zaista vjeruju da su plavuše glupe i lake žene.
Iz moje ginger ere nemam neke posebno živopisne priče, osim da su svi bili u fazonu bolje-ti-stoji-nego-plava. Kako i ne bi bolje stojala, plava kosa je s moje glave vrištala „ofarbaj me!“.
Prirodna sam brineta, pa bi o tome mogla na dugo i na široko. Muškarci brinete smatraju „normalnima“. One su cool, pametne, drugari, zabavne, ali ni u čemu se posebno ne ističu. To je stav koji imaju dok nas baš dobro ne upoznaju. Primjera radi, čak dva moja druga su svojevremeno skontali da su zaljubljeni u mene nakon nekog perioda druženja, jer na početku nisam uopšte bila zanimljiva, a posle su promijenili mišljenje. Ipak, više nisam brineta i ne moram se, na prvu loptu, previše truditi da zainteresujem frajera koji mi zapadne za oko.
“Đavolska” faza
Crvena kosa radi jaaako puno posla umjesto mene! Moje je da samo potvrdim ono što ona kaže umjesto mene. Ja se zaista dobro osjećam u svojoj koži s vatreno crvenom bojom na glavi, a frajeri koji me tek upoznaju su ubijeđeni, na prvi pogled, da sam zabavna, samouvjerena i da sam vrijedna toga da se potrude oko mene. Mission completed! 🙂 U mojoj „đavolskoj“ fazi ulovila sam najbolje frajere u svom životu (samo kažem :)). Valjda je to jedan od razloga zašto još uvijek nemam u planu da se farbam!
Kroz svoju hair revoluciju sam shvatila da stereotipi na osnovu boje kose koji vladaju, nisu stereotipi, nego ono što muškarci misle o ženama na osnovu toga kako su im kose ofarbane. Lično sam se uvjerila da plavuše smatraju glupim i lakim, brinete pametnim i „materijalom za brak“, a crvenokose zabavnim i samouvjerenim.
Ja nisam sve ovo, ista sam osoba sa bilo kojom bojom kose, pa slobodno mogu reći da sam porušila sereotipe! Zato, drage djevojčice, djevojke, žene, slušajte sebe i svoj odraz u ogledalu! Možete biti i plavokosi „materijal za brak“ i zabavna brineta i pametna crvenokosa, važno je samo da ste sretne i zadovoljne i vaš frajer će vas takvu najviše voljeti!
Autorica: Damira Ibranović
