Sasvim sam sigurna da svi imamo među svojim Facebook prijateljima ljude čije statuse obožavamo da čitamo. Jedva ih čekamo, kao što se nekada čekao novi broj Zabavnika ili romana u nastavcima.
Moja Facebook prijateljica čije statuse čitam u jednom dahu je divna teta Vesna. Da je previše ne prisvojim, radi se o Vesni Bogunović Begtašević, radijskoj voditeljici i novinarki iz Konjica. Ona je dama koju kad upoznate osjećate kao da vas je obavio neki oblak pozitivne energije.
Pisala je o, na prvi pogled, potpuno trivijalnoj temi, ali morate priznati da je pogodila u “sridu” i potpuno realno objasnila objasnila odnos žena sa njihovim frizerkama/ima.
“ZA IVANU i njene cehovske kolege
Drage žene, FB prijateljice!
Ne znam da li vama, tokom praznika, padaju na pamet vaše frizerke(ili frizeri, svejedno)?
Meni – redovno.
Razmišljam o tim ženama bez kojih ne možemo tokom godine, a kamoli za praznike. Svaka žena, bez obzira koliko joj je godina, kojeg je socijalnog statusa, kojeg mjesta stanovanja, ama baš svaka želi bar povremeno „srediti“ svoju glavu. Želi se makar ošišati. A, za praznike, u frizerskim salonima zavlada ludilo. Gledam ponekad moju Ivanu, smorenu, na nogama od ranog jutra (bez obzira na radno vrijeme, ima mušterija koje mogu samo ujutro, a Ivana radi – kao uostalom i veliki broj drugih koje rade u ovoj djelatnosti – u jednom „komadu, od toliko i toliko ujutro- do uveče i to koliko zatreba) kako sluša zahtjeve svojih mušterija: jedna hoće ovako, ne sluša prijedloge već bi da izgleda kao mladica iako ima podosta godina; ona druga dovede djecu koju nema kod koga ostaviti, pa treba imati mjesta i živaca i za njih; treća, opet, ima potebu ispričati sve svoje zdravstvene probleme baš tu, dok se frizira; četvrta je nezadovoljna što će malo počekati; peta bi da završi šišanje, farbanje i feniranje u rekordnom roku… Glava puca od svih zahtjeva i želja!
Razmišljam o mojoj Ivani i kad sam bolesna. O, koliko mi puta na um padne dok me lomi neka blesava viroza! Da nije ovoliki minus, sad bih trknula i, uvjerena sam, da bih nakon Ivaninog duuugog trljanja tjemena tokom pranja kose, bila napola zdrava!
Razmišljam i o tome koliko nas naše frizerke poznaju. Svaka koja iole ima „soli“ u glavi, skuži nas još s vrata: je li joj mušterija danas nervozna ili je raspoložena, je li u kući ili na poslu bilo sve OK, da li mušterija žuri zbog bolesne bebe ili se sprema na put – sve znaju naše frizerke. One mudre, kao što je moja, usklade svoje ponašanje. Tako se meni dogodi da odrijemam na stolici tokom feniranja, a drugi put mi se pije kafa, pa Ivana i ja „razbacimo“ koju riječ o ludilu današnjem, o idiotima nacionalističkim, o karijeristima, licemjerima i svim inim koji nam zagađuju naše lijepo društvu, a kad se tako lijepo ispraznimo, natrag na posao i, kad se okonča frizerska seansa – ja kući k'o nova! I duhom i tijelom.
Kad biramo frizerku, mi biramo puno više od pukog šišanja i feniranja, biramo tada i oazu u kojoj nam je „sunčano“, biramo mjesto za bijeg od svakodnevnice, biramo nekoga ko nam može biti i rame za plakanje i drugarica za smijeh!”
Piše: Damira Ibranović
