Svijet se vrti oko njega. Važno je šta on misli, želi, traži, kako se osjeća. Ne, on nije dijete. On je egocentrik. Vrsta koja “cvjeta” u modernom društvu. Svaka generacija misli da je ona naredna egocentričnija. Ali, nedavna studija objavljena u magazinu “Ličnost i individualne razlike” pokazuje da zaista jesmo sve egocentričniji. Jedan od razloga je ekonomski prosperitet koji navodi ljude da budu sve usmjereniji na sebe. Studija je rađena u Americi, ali nema razloga da rezultati ne važe za cijelu zapadnu civilizaciju kojoj i mi pripadamo.
A šta se desi kad se spoje dva egocentrika? Kako izgleda njihova veza? Da li je unaprijed osuđena na propast jer svijet se može vrtjeti samo oko jednog?
Prema riječima psihologa Olge Azarić, egocentrizam loše utiče na komunikaciju i međusobno razumijevanje, što se odražava i na ljubavne odnose. Ona ističe da je moguće da neće ni doći do uspostavljanja trajnijeg odnosa jer će se osobe brzo udaljiti zbog nedostatka posvećenosti i interesovanja jedno za drugo.
“Ako se bavimo isključivo svojim emocijama i stavovima i ne trudimo se da razumijemo poziciju drugog, češće ćemo na njega biti bijesni ili ćemo biti skloni zanemarivanju i povrjeđivanju partnera, a da toga nismo svjesni. Kada to uzmemo u obzir, veza između dva egocentrika je teško održiva. Mogle bi se očekivati stalne svađe, jer bi i jedna i druga osoba “vodile svoju politiku” i očekivale da se postupi po njihovom“, primjećuje psiholog.
A takvih je sve više. Do poražavajućih rezultata o novim generacijama došla je Džin Tvendž, autorka knjige “Generacija ja: Zašto su današnji mladi Amerikanci samouvjereniji i očajniji nego ikada ranije u historiji“. Njeno istraživanje je pokazalo da je egocentrizam najprisutniji u generaciji “milenijalaca”, rođenih između 1982. i 1999. godine. Oni su egocentričniji nego što su bile prethodne generacije u njihovim godinama. Autorka to objašnjava činjenicom da su odrasli u doba pumpanja samopouzdanja. Naučeni su da je ljubav prema sebi veća od one prema svima ostalima, da ne treba da ih brine šta drugi misle sve dok su oni sretni, da su posebni i sposobni, bez obzira na objektivna postignuća. Naučeni su da budu, kako to Tvendžova zove, armija pojedinaca.
Ali, psihologinja Azarić kaže da je egocentrizam pojam koji je više vezan za određenu starosnu dob, nego generaciju. Prema njenim riječima, adolescenti u toku razvoja pokušavaju da razumiju sebe i promjene kroz koje prolaze, što otežava mogućnost da u toj unutrašnjoj nestabilnosti razumiju perspektive drugih osoba, naročito generacijski udaljenih.
“U očima starijih, mlađe generacije su opsjednute samim sobom jer u tom trenutku procjenjuju haotičnog tinejdžera, a ne odraslog čovjeka. Zbog toga će istraživanje mišljenja ljudi uvijek pokazati da je najegocentričnija ona generacija koja je u momentu istraživanja u adolescentskom dobu, pa tako to trenutno važi za “milenijalce”. Na kraju krajeva, svi zaboravljamo da smo se i mi ponašali u nekoj mjeri egocentrično kada smo bili u tinejdžerskim godinama“, pojašnjava Azarićeva.
Ipak, istraživanje skoro 800.000 knjiga objavljenih u Americi od 1960. do 2008. godine pokazalo je da individualističke riječi poput “jedinstven”, “ja” i fraze kao što su “volim sebe”, “ja sam poseban” postaju sve učestalije posljednjih godina. I to u svim starosnim grupama. A dok je nekad egocentrizam bio prisutniji kod muškaraca, više ni dame nisu izuzete. Za razliku od svojih majki i baka, današnje žene više ne žele da budu u drugom planu, niti da svoje potrebe stavljaju iza muževljevih.
“Teško je reći koji pol je egocentričniji, s obzirom na to da su različita istraživanja dolazila do oprečnih zaključaka, ali je u nekim studijama sa adolescentima pronađena zanimljiva razlika u ispoljavanju ove osobine. Naime, djevojčice su sklonije da egocentričnost ispoljavaju kroz doživljaj da su posebnije od drugih i pojačano su svjesne sebe, naročito u situacijama gdje je moguće da im se desi neki “blam” u društvu, na primer da se sapletu na visokim potpeticama na žurci. S druge strane, egocentričnost kod dječaka se češće ispoljava kao osjećaj nadmoći i nepobjedivosti“, primjećuje psiholog.
Odnos dva egocentrika, kakav god bio, prijateljski ili ljubavni, ne obećava. Istinska zainteresovanost za drugog koja je osnova bliskih odnosa ovdje manjka. Jedini način da veza uspije je da egocentrik nađe svoju suprotnost. A ako se i desi da dva egocentrika zasnuju bračnu zajednicu, njoj se ne piše dobro. Psihologinja podsjeća da je za kvalitetan brak potrebno razumijevanje supružnika, nalaženje kompromisa i trud da se zajednički život učini što prijatnijim.
“Osoba koja stavlja sebe u centar i ignoriše potrebe partnera manje je spremna na ovakve korake. To može da dovede do rasta nezadovoljstva bračnog druga koje nekad kulminira i razvodom. A moguće je i da osoba koja uviđa svoje egocentrične sklonosti bira da ne ulazi u brak, jer ne želi obaveze koje sa tim dolaze. Ono što je sigurno je da egocentrizam šteti uspostavljanju i održavanju skladnih bračnih odnosa“, zaključuje psiholog.
Narciz žudi za pohvalama
Prema riječima psihologinje, treba praviti razliku između egocentrizma i narcisoidnosti, a ta dva pojma se veoma često miješaju u svakodnevnom govoru.
“Osoba koja ima egocentrične karakteristike smatra da je u centru pažnje i ne uzima u obzir tuđe želje, potrebe i osjećanja. Egocentrizam je tipičan kod djece, naročito u periodu do treće i četvrte godine, prije nego što mališani počnu da shvataju da se njihov unutrašnji svijet razlikuje od tuđih. Međutim, određene karakteristike javljaju se i kod adolescenata, kao i odraslih. Narcisoidnost, s druge strane, nalazimo kod osobe koja žudi za pohvalama, ima potrebu da veliča sebe, a zapravo posjeduje veoma krhko samopouzdanje i loše se nosi sa kritikom“, objašnjava Olga Azarić.
Izvor: Novosti.rs
