Veže ih neizmjerna ljubav, ali i to što su oboje maštari, što su kao velika djeca i brak ne shvaćaju kao klasičnu instituciju. Želja im je da se jednogodišnjoj kćerki Jovani kasnije pridruže i novi klinci, a kako u šali kažu, bit će to njihov skroman doprinos porastu nataliteta u Vojvodini…
Romantični sanjar, brojač zvijezda, pjesnik vojvođanskih ravnica, mladosti i ljubavi, kome je pošlo za rukom da najkraćim putem dopre do svačijeg srca, Đorđe Balašević, stigao je i do srca mlade Zrenjaninke Olivere Savić, naše bivše reprezentativke u sportskoj gimnastici. Nenadano.
Prije tri godine oboje su bili gosti novosadske televizije – Olivera kao sportist, a Đorđe kao kantautor. Riđokosa djevojčica koja je studirala organizaciju rada u Novom Sadu, tad nije ni sanjala da će se u tog “razbarušenog” i “neobaveznog” mladića s gitarom zaljubiti “skroz na skroz”.
Vrsna gimnastičarka u četiri sportske discipline, s pregrštom medalja i priznanja, trebalo je da odluči između te svoje ljubavi i ove nove, koja se tek rađala.
“I tu ja prevagnem kao peta disciplina”, kaže Đorđe, uvijek vedar i spreman za šalu.
Prevagnula je zapravo ljubav dva mlada čovjeka istih želja i interesa.
“Jednom prilikom gledali smo zajedno utakmicu Hajduk – Hamburger”, nastavlja Đorđe. “Najednom Olja mi prebaci ruku preko ramena i reče:
‘Ovaj Zlatko Vujović je opasan fudbaler’.
Rekao sam tad sebi – našao sam pravu osobu, drugara koji se razumije i u druge stvari. Ženim se odmah – gotovo je!”
Olivera i Đorđe se nisu odmah vjenčali, iako su odlučili budućnost provesti zajedno. Rođena je već i mala Jovana, bila je beba s nepunih šest mjeseci kad su ipak krenuli da obave i tu formalnost.
“Malo sam se toga plašio”, kaže Đorđe, “jer dosta sam formalnosti izbjegao u životu. Kad sam maturirao to je bila prava prilika da obučem odijelo, ali sam to izbjegao stjecajem okolnosti, nisam došao na proslavu. Ni kasnije nikad nisam bio u odijelu.
I sad sam se htio vjenčati 15. kolovoza kad je najtoplije, da bih mogao biti u nekoj majici.
Dogovorili smo se ipak da to bude 7. maja, jer je bila sasvim neizvjesna situacija oko mog dolaska iz vojske. Kao hranitelj porodice nisam to bio i formalno. Dokument je bio veoma važan.
Ali nismo željeli nikakve ceremonije i pompe. Odabrali smo četvrtak. Nismo htjeli da to bude ni subota, ni nedjelja, jer su se baš tad vjenčavali neki moji drugari i nisam htio da se sretnemo i da se diže neka frka, da nešto vrištimo, skačemo…
Nikome ništa nismo rekli, pokupili smo se na brzinu, čak smo malo i zakasnili…
Bilja, kuma je došla u posljednji čas, a Borčeku (Đoletov dugogodišnji suradnik) sam rekao da ponese ličnu kartu, da je neko snimanje u pitanju, samo da se ne bi pojavio s poklonom i u odijelu. Uletjeli smo kod matičara, ali tamo su nas već čekali drugovi iz “Neoplanta” i još nekolicina, koji su ipak uspeli da nas “provale”.
Bila je to mala, slatka ceremonija koju smo poslije nastavili kod kuće, strogo uz sendviče.
Osjećao sam se dobro kao da nisam mladoženja. Bio sam u elegantnim crnim farmerkama, večernjim, i cipelama s dobrim elementima patika, nisam baš htio obuti patike iz poštovanja prema supruzi. Olja je imala lijepu bijelu haljinu, samo bez onih “đinđa” na glavi.”
Kad se preselimo u kuću moje babe…
U službenom braku mladi Balaševići su više od pola godine, ali i dalje žive van svih šablona koje nameće klasična zajednica. Imaju jednogodišnju kćer Jovanu, ali kažu, da bi željeli još djece.
“Vojvodina nam je siromašna s natalitetom”, primjećuje Đorđe, “pa ćemo da damo svoj skromni doprinos. Još jednu kćerku bih sportski podnio, ali tri teško iz praktičnih razloga – da mi zetovi ne razvuku sve. Tako da ćemo tjerati do sina, ali ne iz patrijarhalnih nazora, već da bih imao koga voditi na utakmice.”
Olivera je zasad vezana za dom i porodicu, ali namjerava upisati treću godinu ekonomskog fakulteta i da se jednog dana zaposli. Ne iz materijalnih razloga, jer je Đorđe taj koji brine za egzistenciju porodice.
Kad je Olivera rekla da će uskoro punom parom krenuti da sprema ispite, “muška glava” se odmah pobunila:
“Jeste, treba se potpuno obrazovati, da joj se izbistre pogledi na svijet, pa da me ostavi kao propalog Đoleta… Sad se zezam, ali bilo bi mi krivo kad dođem s neke duge turneje da je ne nađem prije podne u kući, zato što je na poslu. Ovako je bolje, bar dok ne bude morala raditi.
Trudim se da joj osiguram sve uvjete u kući. Moram priznati da me ugodno iznenađuje i u kuhinji, stalno pravi neke komplicirane stvari. Kad se preselimo u kuću moje babe koju sad adaptiramo (naši sugovornici su trenutno u stanu Đoletovog oca), osigurat ću joj i Houston kuhinju, to je kao studio s 24 kanala, tu mala ringla, pa velika…”
Vjerujemo.
Đorđe ne krije da je sad “opširan” i da će morati da krene sa skidanjem kilograma. Već je na dobrom putu – neumoran je u igranju malog fudbala.
Naravno, i u kući “trenira.”
– Moj skromni doprinos je da pod okriljem noći, da me ne bi otkrili, izbacim smeće, operem nekad suđe, usisam prašinu. Trudim se koliko mogu, ali u okviru balkanskih predrasuda, ne mogu ni ja sebi baš svašta dozvoliti.
Izvor:index.hr
