Ukoliko iza riječi karijera stavite upitnik, odgovor se obično pretpostavlja u jednini. Ne znam kada sam shvatila da nisam osoba za jedninu, vjerovatno još u djetinjstvu kada sam htjela biti advokat, plesačica i modna dizajnerica. I to, nećete vjerovati, ali sve odjednom. Još tada sam odbijala povjerovati da ću čitav život morati da radim jednu stvar, i ta ludost me prati i do današnjih dana.
Počela sam čitati o raznim fakultetima još početkom srednje škole, u nadi da ću se odlučiti za onaj koji mi najbolje odgovara. Još tada me je tuga spopadala kada shvatim da moram odabrati samo jedan. Smiješno neko dijete, većina ne zna čime bi se bavila, a ja ne znam čime bih prije. Još se nisam pokajala što sam upisala upravo ono što su mi predviđali od vrtića (čim ti kao djetetu plaćaju da ne pričaš, odmah će te zakovati za pravni fakultet). Sreća pa i nisam neki ljubitelj učenja, inače bih si možda i ispunila želju studiranja historije. I odnosa sa javnošću. I marketinga. I psihologije. I španskog jezika. I to sve nakon diplomiranja na najdražem mi fakultetu. Vidite već gdje ovo ide. 
Da ne pričamo više o tome šta bi bilo kad bi bilo (što bi moja profesorica latinskog skratila na šbbkbb), u retrospektivi sam i ispunila neke dječije snove. Srećom pa za karijeru i ne treba diploma, jer bih imala tu nesreću da budem vječni student i to na nekoliko fakulteta. 
Moja svestranost se vrlo lako može uzeti za manu, ali ja ne bih mogla drugačije. Za vrijeme svog studiranja sam šminkala, fotografisala, radila kao PR i osigurala sebi da ni za čim ne žalim. Na kraju mi je internet dozvolio da sve ovo spojim u jedno zvanje, koje se danas naziva i karijerom. 
Kada sam prije pet godina otvorila svoj blog, smatrala sam ga razonodom i mjestom gdje ću objediniti ljubav prema modi, fotografiji i pisanju. Danas je mnogima to posao od kojeg zarađuju velike svote novca i postalo je karijera modernog doba. Slagala bih kada bih rekla da me nije bilo strah na samu pomisao da ću morati da biram između dvije velike ljubavi, ali sada kada sam pri kraju studija pokazuje mi se da to i neću morati da radim.
Tu na površinu izlazi i pozitivna strana svestranosti, jer gle čuda – pa ja mogu raditi više stvari odjednom. Ljubav i strast osjećam i prema pravu i prema modi, i želim da se bavim i jednim od najstarijih poslova i jednim “novokomponovanim” poslom. Zbog toga današnji tekst ne prate slike iz sudnice, nego sa krova.
Da li ću da uspijem, to ćete (možda) da pročitate u nekim novinama, ali ja ću uvijek da se pitam – koliko karijera je dovoljno karijera?
Haljina – SheIn, šešir – Romwe, čizme – AmiClubwear
Fotografije: Aida Slamnik Photography
Blogerica: Neira Kamerić
