Elizabeta Kotromanić (1340.–1387.) bila je kćerka bosanskog bana Stjepana II Kotromanića i poljske princeze Elizabete Pjast, te brakom ugarska (1353.–1382.) i poljska kraljica (1370.–1382.).
Prema nekim historičarima Elizabeta je bila jedino preživjelo dijete svojih roditelja, dok drugi vjeruju da je celjska grofica Katarina bila Elizabetina sestra. Stjepan II je odbio ponudu srpskog cara Dušana, koji je želio oženiti svoga sina Elizabetom, koja bi u miraz donijela bosansku teritoriju oko Huma. Poslana je na ugarski dvor kod kraljice Elizabete, majke ugarskog kralja, a nakon smrti kraljeve prve supruge Margarete, kraljica majka i Stjepan II aranžirali su brak između Ludovika i Elizabete.
Ugarska i poljska kraljica
Brak je sklopljen 20. juna 1353. godine i Stjepanu se pokazao kao koristan politički potez koji mu je povećao ugled među evropskim vladarima. Nakon sklapanja braka, međutim, otkriveno je kako su kralj i kraljica rođaci u četvrtom koljenu preko jednog poljskog vojvode, zbog čega je jedino papino odobrenje braka bilo neophodno za njegovu valjanost. Papa je izdao nalog za odobrenje braka i time priznao njegovu valjanost, uprkos tome što to crkveni zakon nije dozvoljavao. Elizabeta nikad nije bila okrunjena, kao što je to bio običaj u Ugarskoj i Poljskoj. Potpuno se potčinila svojoj dominantnoj svekrvi i vjerovatno nije imala ni vlastite dvorjane sve dok Ludovik nije poslao svoju majku da upravlja Poljskom u njegovo ime.
Ludovik i Elizabeta nisu imali djece prvih sedamnaest godina braka, te se vjerovalo da je Elizabeta neplodna. Međutim, Elizabeta je u periodu od 1370. do 1373. rodila tri kćerke zaredom, od kojih je najstarija Katarina (rođena 1370.) umrla sa osam godina. Dvije mlađe kćerke koje su nadživjele roditelje bile su: Marija rođena 1371. i Jedviga rođena 1373. godine. Elizabeta i njene kćeri su predstavljene na škrinji svetog Šimuna, čiju je izradu naredila i finansirala sama Elizabeta. Kako nije uspjela mužu roditi muškog nasljednika, u to doba neophodnog, Ludovik se morao potruditi da osigura svojim kćerima nasljeđivanje njegove krune.
Regent Ugarske
Nakon Ludovikove smrti 1382. godine Marija je postala kraljica Ugarske. Elizabeta je igrala ulogu regenta od trenutka ustoličenja njene desetogodišnje kćerke Marije pa do trenutka njene udaje. Kada su Poljaci izrazili želju da prekinu personalnu uniju sa Ugarima, Elizabeta je za poljskog monarha predložila svoju kćerku Jedvigu. Jedviga je bila izabrana, ali ju je majka zadržala na svom dvoru dvije godine prije nego što je konačno bila primorana poslati je u Poljsku. Pregovarala je o Jedviginom braku, te posvojila njenog muža kako bi on imao pravo na poljsko prijestolje, u slučaju Jedvigine smrti.
Elizabetina kćerka se trebala udati za Sigismunda Luksemburškog. Znala da bi je Marijin brak sa Sigismundom koštao moći, pa je pokušala prekinuti njihove zaruke i kćer zaručiti za mlađeg sina francuskog kralja Karla v, koji je prethodno bio zaručen za njenu najstariju kćer Katarinu. Njene planove je osujetio sam Sigismund, koji je 1385. godine došao u Ugarsku i oženio Mariju.
Nakon Sigismundovog odlaska iz Ugarske, 1386. godine, Elizabetina kćerka Marija je zbačena s prijestolja u korist napuljskog kralja Karla III. Elizabeta i Marija su bile prisiljene prisustvovati njegovoj krunidbi. Međutim, samo sedam sedmica kasnije Elizabeta je naručila ubistvo kralja Karla III.
Iste godine je s kćerkom odlučila krenuti u Hrvatsku, gdje su bile i otete od strane moćnih plemića koji su željeli osvetiti smrt kralja Karla. Dvije kraljice su bile odvedene na obalu Jadrana u Novi Grad blizu Zadra. Elizabeta je uspjela prokrijumčariti planove za oslobađanje sebe i svoje kćerke, ali one su otkrivene i Elizabeta je 16. januara 1387. godine na zahtjev Karlove udovice Margarete zadavljena pred očima svoje kćerke. Bila je tajno sahranjena u Crkvi svetog Kreševana. Na treću godišnjicu smrti, njeno tijelo je prevezeno u Székesfehérvár. Nijedna od Elizabetinih kćerki nije ostavila iza sebe djecu, pa je njena linija izumrla smrću mlađe kćerke Jedvige. Nakon Elizabete, nijedna žena nije bila de facto vladar Ugarske sve do Marije Terezije.
Izvor: aidazaciragic.com
