Živio jednom jedan bračni par koji je imao dvanaestogodišnjeg sina i jednog magarca. Odlučili oni malo putovati, raditi i upoznati svijet i tako krenuše na put.
Kad su došli u prvo selo ljudi su komentirali: “Pogledajte vi ovog neodgojenog dječaka. On sjedi na magarcu dok njegovi siroti stari roditelji vuku magarca”.
Žena tada reče mužu: “Nećemo dozvoliti da ljudi tako loše pričaju o našem sinu. Muž je skinuo dijete s magarca i sam sjeo na njega”.
Kad su došli u drugo selo ljudi su mrmljali: “Pogledajte ovo, sram nek bude ovog čovjeka kad pušta da mu žena i dijete vuku magarca dok on sjedi”. Odlučili oni da će žena sjesti na magarca, a muž i sin će držati uzde.
Došli oni tako i u treće selo gdje su ljudi ponovo komentirali: “Jadan čovjek! Cijeli dan je radio, a žena mu je sjela na magarca. I jadan sin! Tko zna što ga sve čeka s takvom majkom”. Tada odlučiše da se svo troje popnu na magarca i nastave put.
Kad su došli do slijedećeg sela čuli su mještane kako komentarišu da će jadnom magarcu puknut leđa zbog prevelike težine. I tada oni svo troje siđu dolje i odlučiše hodati pored njega. Kad su prolazili kroz slijedeće selo, nisu mogli vjerovati komentarima ljudi koji su im se smijali: “Pogledajte ove tri budale… hodaju, a imaju magarca koji bi ih mogao nositi.”.
POUKA :
“Uvijek će te kritikovati i pričati loše o tebi što god ti napravio… teško je svima ugoditi, a i teško je pronaći osobu kojoj ćeš biti dobar upravo takav kakav si.
Pusti selo neka priča…”
