Predstavljamo vam prim.dr.med. Amelu Adžajlić, specijalistu ginekologije i akušerstva, koja je ujedno i šefica odjeljenja za dijagnostiku u JU “Dom zdravlja Dr.Mustafa Šehović” Tuzla.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
Po završetku osnovne škole i gimnazije, upisala sam Medicinski fakultet u Tuzli i time zakoračila na put o kome sam maštala cijelo djetinjstvo, da jednog dana postanem dobar doktor i da pomažem ljudima. Posle sticanja diplome doktora medicine, nisam se mogla zaposliti u Tuzli, te sam svoje prvo radno iskustvo stekla u Zvorniku. Za taj grad i taj period me vežu najljepša sjećanja, prijateljstva koja i danas traju i mogu slobodno da se složim sa Sidranom, da sam i ja u Zvorniku ostavila svoje srce. Po izbijanju rata, vratila sam se u svoju Tuzlu, te bila angažovana na medicinskom zbrinjavanju izbjeglica, a potom počinjem i završavam specijalizaciju iz ginekologije i akušerstva za Dom zdravlja Tuzla, gdje i danas radim. Završetkom specijalizacije počinje moje stručno usavršavanje u zemlji i inostranstvu, koje traje do danas. Veliki uticaj na moju karijeru, a i na privatni život je imala Prim. dr Vesna Stilinović, koja je bila moj mentor, moj “vjetar u leđa”, a iznad svega, moj iskren prijatelj. Od nje učim i dan danas. Zahvaljujući njoj sam i donijela odluku da se bavim ginekološkom citologijom. Medicina je takva nauka koja zahtijeva stalno praćenje novih dostignuća, edukacije izvan države i često odsustvovanje od kuće. To iziskuje velika odricanja, ali kad se nešto voli onda ništa ne pada teško, trudite sa da i iznad vlastitih mogućnosti dođete do željenog cilja.
Zašto volite svoj posao?
Imala sam sreću da dobijem specijalizaciju o kojoj sam maštala od samog početka studiranja. Često kažem da je moj posao i moj život i moja privilegija na kojoj bi mi mnogi pozavidjeli. Zamislite samo sreću kada ženi koja priželjkuje trudnoću, nekada i po nekoliko godina, na ekranu ultrazvuka vidite poznati „kružić“, te joj saopštite da je trudna! A onda pratite kako iz „kružića“ nastaje „pahuljica“, pa kako beba maše ručicama, smije se, zijeva… Kako iz kružića nastaje ljudsko biće. Neprocjenjivo! Uspjeh je i kada vam dođe žena, onako slučajno,a vi joj otkrijete predstadij ili tek početni stadij teške bolesti. Nažalost, i ovaj posao ima one teške momente kada morate saopštiti lošu vijest. O tome kako saopštiti lošu vijest nas nisu učili na fakultetu, i s time se svako nosi kako najbolje umije. Nastojim da se poistovijetim sa pacijentom i činim onako kako bi voljela da meni čine i govore. Moj posao je jedna velika škrinja sa slatkim i gorkim darovima i dajem sve od sebe da ovih drugih bude što manje.
Da li je dan dovoljno dug da uradite / privatno i poslovno/ sve što planirate?
Nastojim da budem organizovana i uglavnom mi to uspijeva. Međutim, ponekad poželim da dan traje duže, vrlo često sam „kratka“ s vremenom, pa neke stvari odrađujem do duboko u noć. Inače sam „noćna ptica“ i nikada ne idem na spavanje prije ponoći.
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
Većinu slobodnog vremena koristim da putujem, upoznajem nove gradove i ljude, običaje i kulture. Često su to kongresi i edukacije, pa skupa sa radnim kolegicama spojim ugodno sa korisnim. Volim da pročitam dobru knjigu i bez toga ne mogu da zaspim. Nastojim da svaki slobodan trenutak provedem sa porodicom koja mi je lijek za svaki stres. Naravno, uvijek nađem vremena i za kaficu sa dragim ljudima.
Životni moto…
Odrastala sam sa motom „ne čini drugima što ne bi da drugi čine tebi“, te tako živim i tako se ponašam. Mislim da je to životni moto svakog odgovornog i poštenog bića kakva i sama nastojim biti.
Svima nam ponekad zatreba savjet… kome vi idete po savjet?
Moji roditelji su moji najveći savjetnici, oni su moja najveća podrška, rame za plakanje, sigurna luka. Oni učine da se, i kada mislim da sam kriva, osjećam nevinom. Sve što jesam i vjerujem da mogu biti dugujem svojim roditeljima.
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
Na svu sreću nisam, ali i da jesam, znam kakav bi izbor bio: porodica na prvo mjesto. Imala sam sreću da odrastam u velikoj porodici i svoje djetinjstvo ne bih mjenjala nizašta na svijetu. Nema te karijere koju bih stavila ispred porodičnih okupljanja, rođendana, godišnjica…
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
Sebe smatram samokritičnom osobom, te vrlo često, i prije nego kritika bude izrečena, postanem je duboko svjesna. Svaka dobronamjerna kritika je dobro došla, a sa zlonamjernim sam se vremenom naučila izboriti.
Najemotivniji trenutak u životu…
Naši životi su satkani od emocija. Nema ništa uzvišenije od rađanja novih života i ja imam privilegiju da im se svakodnevno radujem. S druge strane, kada izgubite voljenu osobu, taj gubitak ostavi duboku prazninu u duši koja se ne da ničim popuniti.
Tri najvažnije stvari u životu?
Zdravlje, ljubav i porodica.
O čemu maštate?
Sanjam da se jednog jutra probudim i da sve bude kao nekada, da mi se vrate sva voljena bića koja sam izgubila, a koja mi mnogo nedostaju.
Spadate li u gurmanske tipove, vaše omiljeno jelo?
Nisam neki gurman, ali obožavam da kuham. Najviše volim da kuham kada mi se najave dragi gosti, onda dam mašti na volju i nastojim da ih iznenadim egzotičnim jelima, kako bih pokazala da sam dobra domaćica.(smijeh)
Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH?
Mnogo toga ima za promjeniti u našoj zemlji. Ono što je za mene prioritet su prava i obaveze države prema trudnicama i majkama, da se stvore takvi uslovi da žena ne mora razmišljati hoće li roditi jedno, dvoje ili ni jedno dijete. Bijela kuga nam ne kuca na vrata, već je duboko zakoračila, a gdje nema ljudi, nema ni budućnosti ni prosperiteta.
Na šta ste slabi?
Najviše sam slaba na one što su sve učinili da danas budemo slobodni i imamo kakve takve živote, na naše borce i šehide. Boli me što se o njima malo priča, što se slave rođendani bivših i sadašnjih političara i estradnih zvijezda, a za njihova imena se i ne zna. Oni što su imali sreću da prežive, danas žive na rubu egzistencije, bolesni, istrošeni, poniženi… njihova djeca nezaposlena, oni bez ikakvih prava… A bili su tu kad su nam najviše trebali.
Kada je žena najljepša…?
Svaka žena je lijepa na poseban način, još je ljepša ako ima kućni odgoj, pristojnost i dozu skromnosti.
