Slušamo dječije pjesmice i pustimo jednu pod nazivom ‘Super tata’. Ja skočio od veselja jer, pomislih, napokon postoji pjesmica o tatama. Ne treba ih biti puno, ali tu i tamo pokoja ne bi škodila, da se i mi malo osjećamo važnima. No, ono što sam čuo sablaznilo me do kraja
Zvuci dječjih zborova u našoj kući su svakodnevnica jer ih dijete obožava. Nema još ni dvije godine, a već svako jutro pjevuši tekstove i imitira pokrete koje deseci djevojčica izvode na nekom od brojnih programa koje u jutarnjim satima puštaju tu muziku.
Ima super pjesmica, od Babaroge koja djecu uči koliko je važno prati zube svakoga dana, Ivanića koji govori o ljepotama života u Ivaniću, do Matematike i Znastvenik je fora. Ima sjajnih pjesmica, naprosto sjajnih.
Koliko ih puštamo i gledamo u kući, sve ih već znamo na pamet. Doduše, mama i kći znaju sve tekstove i pjesme, za razliku od tate, koji i dan danas na parove razbroj se kljuca stihove i riječi pjesama koje godinama mumlja u bradu. No, koliko pjesmica znamo, ili u mom slučaju ne znamo, nije problem. Problem je u nečemu drugome.
Dakle, jedno popodne, bila je zima, tako smo puštali te pjesmice. I pustimo jednu pod nazivom ‘Super tata’.
Dječji Zbor Zagrebačka zvona – Super tata
Super tata je… (nešto, nisam razumio što) knjige priča puna, stalno čuda stvara
Na pitanja sva, odgovore zna, za sve ima dara.
Nervozan nikad nije, šali se i uvijek smije, ispunjava želje sve
Slušam ja tako, sav ponosan. Suza u oku jer zamišljam kako i moja kćer jednoga dana tako pjeva meni, svome tati. No onda šok:
Super tata traži se!
PRIPJEV:
Pitam se pitam, gdje se skriva super tata
Pa da ga posudim, jedno na dva sata. X2
Čeljust mi je pala do poda! Nisam mogao vjerovati šta desetak predivnih djevojčica pjeva.
Možda nisam shvatio poentu ove pjesmice!? Muzika je nešto što je nadnaravno, što u čovjeku budi emocije, što ga veseli. Često je sarkastična, ironična, prenesenog značenja. Možda nisam shvatio poentu ovog teksta. Možda se o ovome pisalo negdje u medijima, a ja tek sada otkrio? Ne znam. Možda jednostavno nisam shvatio jer, eto, nisam nešto muzički obrazovan.
Koji roditelj je dozvolio da mu dijete pjeva te pjesmice? Svi mi sada slobodno možete iskomentirati i popljuvati moje riječi, od nekih ni ne očekujem ništa manje. Znam da djeca hodaju cestom i pjevuše pjesmice Severine i Jelene Rozge jer nemoguće ih je izbjeći.
Samo postavljam pitanje kako se osjećao otac čija je kći iz tog zbora po stanu trčkarala i pjevušila “Pitam se pitam, gdje se skriva super tata, pa da ga posudim jedno na dva sata…”
Tin Bašić, klokanica.ba
