“Šta sam rekao svojoj ženi o tome kako se njeno tijelo promijenilo nakon porođaja? Apsolutno ništa.
Poznato je da se trudnoća ne događa sama od sebe, tako da sam ja direktno odgovoran za promjene koje su joj se dogodile. Drugim riječima, dobio sam tačno ono što sam potpisao.
Kada ste rekli “Hajde da imamo dijete”, možda ste zamišljali svog nasljednika kako prvi korača Marsom i otkriva lijek za rak. Ali takođe ste rekli: “Hej draga, želim da nosiš moje dijete devet mjeseci. Taj proces dramatično će promijeniti nivo tvojih neurotransmitera i dovesti do velikih i trajnih promjena tvog uma i ličnosti, a da ne spominjemo neizbrisive promjene na tvom telu. Takođe ćeš postati dispanzer mlijeka i ugojiti se.”
Naravno, što više trudnoća partnerka mora da izdrži, to su stvari teže. Mi imamo dvoje djece, ali moja žena bila je trudna četiri puta. To je sveukupno 26 meseci, dvije godine mučnine i čudnih prohtjeva, posljedica dojenja i ožiljaka od carskog reza.
Razjasnimo nešto. Da, tijelo moje žene promijenilo se nakon porođaja. I, šta onda? Ma kakve promjene, ona je još uvijek ista ona vatrena crvenokosa kakva je oduvijek bila!
I moje telo se promijenilo. Kada smo se vjenčali imao sam 27 godina. Dizao sam tegove, trčao i još uvek imao senzibilitet hrvača koji sam nekada bio. Jedino što danas dižem je moja kćerka, u dnevnoj sobi kada se igramo aviona.
Moje trčanje svodi se na jurenje za našim trogodišnjakom, dok se pravim da sam čudovište iz crtaća. Najveći protivnik sa kojim se danas hrvem je odluka hoću li pojesti tri ili šest komada pice kada naručimo dostavu.
Sama ideja osuđivanja tijela moje žene toliko je odbojna, sebična i kratkovida.
Razmislite o svemu na ovaj način: Da je jedan od vaših prijatelja s fudbala mjesecima na bolovanju tokom kojeg se udeblja i naposletku mora na opasnu abdominalnu operaciju, garantujem vam da nikada ne biste razmišljali o njegovim trbušnjacima, ožiljcima ili slabim mišićima. Čestitali biste mu i rekli: Frajeru, preživio si!
Razlika u tom scenariju i trudnoći jeste ta što je vaša partnerka uz sve to čudesno na svijet donijela ljudsko biće. I to ne bilo kakvo biće – to biće je vaše dijete. I to dijete je dio vaše porodice.
Volim tijelo svoje žene nakon porođaja zato što svaki put kad ga pogledam u njemu vidim svoju porodicu, a moja porodica ono je za šta vrijedi živjeti svaki dan.
I zato što, bez obzira na sve što sam do sada skrivio, još uvijek želi da spava sa mnom.
Bret Ortler, kolumna za stranicu “Fatherly”
Izvor:yumama.com
