Sjećate se, najavila sam nešto novo, do sada neviđeno – testnu vožnju automobila snova, iz ženskog ugla. Iskoristili smo predivan sunčani jesenji dan da isprobamo ovog šarmera. (Da, kažem šarmer, jer je on upravo to – čim ga vidite poželite ga imati).
Startna stanica – Ljepunice Tuzla, Autokuća Pavić. Dočekalo me je ljubazno osoblje, popismo kafu, razmijenismo nekoliko informacija, a onda mi pokazaše tog DS5 „ljubimca“. Pitaju me je li problem što je automatik? 13 godina vozim, ali još nikada nisam vozila automatik. Eto, prvi mi je put. Kakav problem? Nema problema. Prođoh jednominutnu obuku, ustanovismo da je sve spremno i uz njihovo „Sretno“ započeh ovu avanturu.
Ljubav na prvi pogled
Ako do sad nisam, od danas počinjem da vjerujem u ljubav na prvi pogled. Ulazim i osjetim miris čokolade. Da, čokolade – pun, topao, nježan. Pogledam oko sebe, wow! Kao space shuttle. Sve je impresivno. Na instrument tabli bezbroj dugmića, displeji, pa prozori na sve strane – lijevo, desno, na krovu. Ne znaš gdje prvo da pogledaš. Ovo će da bude baš zanimljivo, pomislih!
Automobil se pali na dugme. Samo pritisneš Start i voilà! Vežem pojas, pali se radio… Kameleon naravno. Idemo! Izlazim na pravac i kunem vam se, noga sama leti na onaj gas. Prvo šta primijetim jeste da ukoliko ne gledam u brzinomjer, apsolutno nemam osjećaj koja mi je brzina kretanja. Meni je to nekako djelovalo kao da je nekih šezdesetak na sat. A nije bilo. Bilo je malo više. Sedamd…osamdeset. I devet.
Tu se ja sjetih da pogledam malo i cifre, čisto da znam reći kad me budu kolege pitale ono neizostavno „Koliko ima konja?“ Obično i za svoje auto kažem „Nemam pojma, znam da je bijelo“. Naći ću neko mirno mjesto, pa zaviriti u podatke. Odluka pade da idem do obližnjeg brda iznad Tuzle. Sve mora da se proba: i brdo i krivine, a do tamo ću da se provozam po centru, čisto da vidim koliko pažnje privlači(m). Mogu vam reći…lijep je osjećaj. Prolaznici se okreću, vidim i divljenje od strane kolega vozača kad se sretnemo na semaforu. Sad mi je jasno zašto su ufurani ovi momci što voze „bijesna“ auta. Tako su mi godili ti znatiželjni pogledi, da sam stala na svaki pješački, pa i tamo gdje nije pješački – a pješak krenuo da pređe. Gledam ja, gledaju prolaznici. Čudite se što sam napisala da sam stala na svaki pješački? Baš mi vozači, eto, redovno stajemo pješacima. Na pješačkom. Jeste, stanemo ako vidimo policiju tu negdje. (Čast izuzecima)
Karakteristike i prepreke
A sada da savladamo brdo! Znam mnoge žene vozače koje se iz nekog razloga boje vožnje uzbrdo. Stat će auto, neće moći krenuti, ode nazad, ugasit će se, ne „hvata“ ručna kočnica. Joooj, belaj! E pa, da vam kažem, sa ovim Francuzom tih problema nemate. Nemate ni ručne! Mislim, ima, ali ne onako kako smo navikli, u onom obliku, nego nekako kao malo veće dugme, polugica, šta li je već. Pritisneš, a tamo ti onaj display javi da je aktivirana. Realno, nije ni trebala, jer auto ima pomoć pri kretanju uzbrdo, nego ja ne bih bila ja, da sve ne ispritišćem. “Hej vidi, ove boje na displeju mi se slažu uz lak na noktima!“, kažem suvozaču. Smije se Osoba X i komentariše: “Tipično ženski…“
Eh sad da se vratimo na one podatke… Kaže ovako: DS5 ChicBlueHDI 180 KS. Diesel. (Chic – znala sam da je stvoren da bi ga moderne žene vozile). Uh, mnogo to nešto, 180. A kad je mnogo znači i da je dobro! A ovo… po mom osjećaju ne da je dobro, nego je zvijer. Hajde sad malo da zavirimo ispod haube, vidjela sam da i to rade u recenzijama. Evo kako to izgleda.
Iskreno, nemam pojma u šta gledam, ali imaju ovi momci iz „Pavića“ – oni sve za tili čas objasne. Jedino što mogu da kažem je to da motor nije bučan i da je vožnja i više nego ugodna. I da, drage moje, kad spuštate haubu, ovdje je hidraulika, za mene nešto novo. Dakle, nema potrebe da čupate „držač“ haube, samo je povučete ka dole i dobijete „klik“. Zatvoreno. Onako kako je nama i draže da bude. Ako je otvorena, znači da nešto nije ok, a tu tek nastaje problem. Sjetih se onog vica: “Dragi, mislim da je voda ušla u karburator!” kaže žena. “Eto, ti znaš gdje je karburator”. “Znam”, mudro će ona, “u autu”. “A gdje je auto?”, upita već zabrinuti suprug. “U jezeru”, odgovara ona.
Je li dovoljno velik?
Meni je jako važno da moj ljubimac ima veliki gepek. Žensko sam, volim da putujem, a i da ubacujem u gepek šta stignem. Najviše volim ubaciti kese iz shoppinga. Za te potrebe, mjesta ima i više nego dovoljno.
Unutrašnjost je baš impresivna, prostor za vozača kao ni suvozača nije skučen, štaviše. Sjedište je preudobno, podesivo sa svih strana. Zaista, enterijer zaslužuje sve pohvale! Bacim pogled nazad. Znate šta drage dame? K'o spavaća! Dvoje odraslih ljudi sasvim lijepo mogu da se smjeste, a ni treća osoba se ne bi gurala.
Za sve one koje zanimaju pretinci, i to sam pootvarala, mjesta dovoljno ima za odlaganje kojekakvih tantavica. I u vratima isto. Ja volim po vratima da redam flašice vode, neko energetsko piće ili slatkiše. Za sve to ima prostora. Super. A prostora iza sjedišta, k'o u priči. Stane cijeli cipelarnik, a ne samo rezervne štikle koje smo ponijele za date s onim slatkim frajerom nakon posla.
Dodatni plus
Prilikom parkiranja, senzori se oglašavaju ukoliko ste blizu drugih objekata, a ako vam to nije dovoljno, onda i na displeju imate sliku koliko vam je ostalo još do onog „tup“ u slučaju da vam se „omakne“ zgrada ili neki drugi objekat. If you know what I mean.. Isto tako, kada idete u rikverc, pored senzora imate i „live“ prenos onoga što vam se nalazi u pozadini, tj. kameru, tako da je kretanje unazad maksimalno olakšano. Ja inače nemam problema s parkiranjem i bez svih ovih uređaja, ali žene koje imaju, obradovaće ova oprema. Teško da ćete udariti u nešto, samo dok se naviknete na korištenje ovog space shuttle-a. Osim toga, tu je i navigacija, definitivno najkorisnija stvarčica prilikom putovanja u nepoznato.
Ovaj automobil ne bi odgovarao stereotipima koji se vezuju za žene vozače, a koji kažu da su žene za volanom non-stop u grču i da jedva čekaju da izađu iz auta, a da ga nisu ogrebale negdje na parkingu. Žena za volanom Citroena DS5 ima potpuni komfor, ma i ne osjeti da vozi. A stakla i ogledala na sve strane. Dušu dalo za popraviti karmin ili provjeriti frizuru.
Jedina mana
Na kraju moje uzbudljive avanture sa Francuzom, shvatila sam da testiranje automobila zaista nije muški posao. Žao mi je što se avantura tako brzo završila, ali nadam se novim iskustvima, možda ovaj put neki Talijan ili Nijemac dođu u obzir…. Možda ne bi bilo loše da baš vi predložite sljedeću vožnju?
I prije nego vas pozdravim do neke naredne avanture, moram vam reći da ovaj Francuz ima samo jednu manu. Nije moj!
Vaša N.
