“Pokažite mi klinca koji u svom djetinjstvu nije ništa skupljao, a ja ću vam pokazati klinca koji nije ni imao djetinjstvo“. Tako otprilike ide upravo izmišljena poslovica koja će, nadamo se, jednoga dana zaživjeti kao viralna senzacija na fejsbucima, i to nepravdeno pripisana Einsteinu, Dalaj Lami, Lennonu ili Balaševiću.
Oni koji su na ovim prostorima odrastali 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća vjerovatno su proživjeli neke jako teške trenutke, ali se i u tim uslovima moglo baviti i dječjim stvarima, te kroz razne sakupljačke faze odrastati i polagano hvatati korak s velikim, zahuktalim svijetom.
Skupljanje salveta je bio isključivo hobi za djevojčice.
Kolekcija salveta obično se čuvala u kutiji od bombonijere, a salvete su se iz kutije vadile s najvećom pobožnošću i pažnjom, jer ne daj bože da se koja zgužva ili — nezamislivog li užasa — podere. Ako bi se salveta dobila zgužvana, prije dodavanja kolekciji ona bi se danima presala u kakvoj debeloj teškoj knjizi. Salveta je bilo raznovrsnih: žarkih boja sa šarenim rubom, baršunasto mekanih, ili pak djevičanski bijelih, svilenkastih i šuškavih i laganih poput perca, s čipkastim reljefom, ili prigodnih (božićnih, novogodišnjih..). Kako se do svih tih silnih salveta dolazilo dan danas baš i nije jasno; ono što znamo je da se kolekcija “gradila” uglavnom trampom.
Izvori: idesh.net, leksikon-yu-mitologije.net
