Predstavljamo vam Eldinu Bosankić Softić, profesoricu Bosanskog jezika i književnosti, novinarku, urednicu Dnevnika odnedavno penzionisanu, još jednu od “Super žena”.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
“Moj put „preko trnja do zvijezda“ bio je veoma mukotrpan, ali jako dinamičan. Još kao sedamnaestogodišnjakinja prijavila sam se na audiciju za tadašnji Radio „Hayat“. Sjećam se kao sada! U žiriju, između ostalog, naša draga teta Nura Ahmetbegović. Tu sam provela četiri prekrasne godine. U međuvremenu sama sarađivala sa nekoliko listova sa prostora TK. Onda od 1998.godine sam radila u Dopisništvu RTVBiH u Tuzli. Na RTVTK prelazim 2000. godine. To je nekako moja matična kuća. U njoj sam se našla. Tu sam se penzionisala, ali i odradila najznačajnije projekte u svom životu.”
Zašto volite svoj posao?
“Koliko god stresan bio i koliko god nas, naš stariji kolega Marko Divković uvjeravao „kako je novinarska profesija najbolja, ukoliko se na vrijeme napusti“, mislim da novinarstvo ima više pozitivnih, nego negativnih strana. Naime, svaki dan ste na nekom drugom terenu, upoznajete drage, važne ljude, imate priliku da prisustvujete važnim događajima, učestvujete u promovisanju nečijeg uspjeha, putujete, pomažete ljudima, spajate ih, vraćate im izgubljeno. Bez obzira što nekada nemate ni radno vrijeme, ni vikend, ni praznik, u novinarstvu, ste svoji na svom, raspolažate svojim umom, niste zarobljeni u kancelarijski prostor i osuđeni da tako provedete svojih osam radnih sati. Ja sam novinarski posao jako voljela, mnogo učila, tražila savjete od strarijih, iskusnijih kolega, ali i rado dijelila svoja iskustva i ono što znam sa mlađima.”
Da li je dan dovoljno dug da uradite / privatno i poslovno/ sve što planirate?
“Sticajem okolnosti ja sam penzionisana. Mnogi se iznenade kada čuju, jer kažu da nikada nisu vidjeli tako mladu penzionerku.
Nedavno me jedna poznanica upitala kako provodim dan, jer ona me poznaje kao energičnu, temperamentnu, dinamičnu ženu i ne može me zamisliti u ulozi penzionera. Međutim, odlaskom u penziju, moj se karakter nije promijenio, ja sam i dalje ostala ista, samo sam svoju energiju, umjesto na posao, usmjerila na neke druge aktivnosti. Najviše sam posvećena djeca. Oni su mi centar svijeta. Sada mogu da im se posvetim u cjelosti. Naravno, uz sve to, nastojim i da budem dobra supruga. Tako da nemam praznog hoda. Ostalo mi je u navici da sa početkom novog dana isplaniram sve obaveze. I svoju djecu učim da sa dobrom organizacijom i planiranjem mogu mnogo toga odraditi u jednom danu. Tako da uspijevam!”
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
“Po završetku dana, najviše volim biti u svom toplom domu, uz turski čaj, sa svojim mužem sumirati taj dan, ili jednostavno, opušteno sjediti uz njega, pogledati neki dobar film ili seriju. Slobodne dane volim provoditi u društvu roditelja, rodbine, odlaziti kod muževe sestre u lijepi grad Zagreb, pratiti kćerku na brojnim nastupima po BiH i šire koje ostvaruje sa FA „Panonija“, obilazati neka izletišta, ma volim jednostavno udahnuti čistog zraka.”
Životni moto…
“Nemam neki posebni moto, ali mislim da bi u ovim teškim vremenima svi trebali živjeti život dan za danom, okruženi pozitivnim ljudima i pozitivnim mislima.”
Svima nam ponekad zatreba savjet… kome vi idete po savjet?
“Naravno da nam treba i to često. Prije su moji savjetnici bili otac i majka, a danas ulogu savjetnika preuzeo je moj muž-Kasim Softić. Za razliku od mene razigrane i poprilično naivne, on čvrsto stoji na nogama i ne vjeruje tako olako ljudima. On mi često ukazuje kako bezizlazne situacije ne postoje i kako svako zašto ima svoje zato.”
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
“Ne, nikada! Na svu sreću, muž i ja radili smo isti posao, tako da je on morao imati razumijevanja i potegnuti u nekim situacijama. Također, imam sreću i da su mi roditelji živi i zdravi, tako da su oni često bili moja desna ruka i bez njih mnogo toga ne bi bilo moguće.”
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
“Ja je uvijek tražim! Mislim da je svaka kritika jako pozitivna kako bi ti znao dalje kako ćeš nešto uraditi. Ona nas samo još više može nadograditi kao ličnost. Ne valja ni kada vas stalno hvale, onda tapkate u mjestu. Na primjer, meni su često govorili: „Bila si sinoć lijepa, gledala sam te“! Ma pusti to što sam bila lijepa, jesam li umjela šta progovoriti, jesi li čula od mene koju pametnu, to mi je bitnije. Tako da se kritike ne bojim uopće.”
Najemotivniji trenutak u životu…
“Pa ima ih više. Rođenje moje djece, zaključivanje braka, ali definitivno najupečatljiviji je, kada su me ljekari sa UKC-a Tuzla obavijestili da su pronašli donatora za mene. Bila sam i sretna i uplašena, ali sam osjećala veliko divljeno prema porodici koja u trenutku najveće tragedije, dakle u momentu kada gubi voljeno biće, odlučuje donirati njegove organe i tako spasiti i poboljšati kvalitet života nekim ljudima koji tu priliku tako dugo čekaju.”
Tri najvažnije stvari u životu?
“To su: zdravlje, na prvom mjestu, potom porodica i pozitivne misli.”
O čemu maštate…
“Maštanje nekada i sada nije isto. Sada maštam da, živim u normalnoj, uređenoj državi koja čvrsto gazi naprijed, koja brine o svim svojim građanima i u kojoj nije standard šoping na buvljaku. Maštam da živim u zemlji u kojoj će moja i druga djeca imati priliku da postanu uspješni muškarci i žene, ostvare svoje snove, izgrade porodice i iz koje neće morati odlaziti kako bi ostvarili svoj put ka uspjehu. Maštam, ako ne ja, a onda barem da moja djeca, žive u takvoj BiH.”
Spadate li u gurmanske tipove, vaše omiljeno jelo?
“Pa ja mnogo volim da kuham, naročito se relaksiram tokom pravljenja torti i kolača. Nisam neki pretjerani gurman. Volim da jedem sve što sadrži paprike i patlidžane. I pita od bunde bi uvijek bila moj izbor, uz obilje salate.”
Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH?
“Često se iznerviram zbog većine nakaradnih stvari u ovoj našoj lijepoj, maloj zemlji, pa kažem „eh da ja imam moć“. Ma svašta toga bi promijenila. Najprije bi dala priliku nekim boljim, sposobnijim ljudima da poslože stvari, a ne da nailaziš na zatvorena vrata u koju god ustanovu uđeš.”
Na šta ste slabi…?
“Slaba sam na djecu i stare, nemoćne…”
Kada je žena najljepša…?
“Ja ne znam kada se ostale žene osjećaju lijepo. Ja sam najljepša kada sam sretna, okružena onima kojima sam najpotrebnija, onima koji me najviše vole i koje ja najviše volim. To mi ne mogu priuštiti ni svi fizerski, a ni ostali saloni ljepote…”
Vaš Ženski ba
