Srtučnjaci u oblasti neuromarketinga savjetuju prodavce roba i usluga da se u kampanjama namijenjenim potrošačima obraćaju njihovim nagonima i da pobude pećinskog čovjeka u njima. Međutim, zanimljivo je kako se i u ostalim sferama života, ne samo u uživanju u šopingu i troškarenju para, često ponašamo kao naši nekoliko miliona godina dalji rođaci.
Koliko često i u kojim sve situacijama se ponašamo kao bića kojima gospodare nagoni ili neka programirana evoluciona logika. Ljubomora je jedan od fenomena koji je stalni pratilac ljudskog društva. U književnosti i kinematografiji je odlična tema, a u svakodnevnom životu je često ružni i naporni pratilac ljubavnih veza. Nerijetko i sa tragičnim ishodom. Iako je ljudsko društvo monogamno, preljuba ili napuštanje partnera su sastavni dio savremenih veza. Ljubomora je posljedica straha od preljube ili partnerovog napuštanja.
Ljudi su razvili monogamiju zbog potrebe oba roditelja da se staraju o djetetu kako bi preživjelo. Kod ljudi je najduži i najkomplikovaniji proces osamostaljivanja mladunaca. Ovdje se, naravno, ne misli da roditelji treba da se staraju o djeci dok djeca ne doguraju do starosne granice za penziju. Najveći strah kod muškaraca je nesigurnost u očinstvo i to iz više razloga. Kod tjelesne oplodnje majka je apsolutno sigurna da će roditi svoje dijete, otac ne može da bude siguran. Postoji čak i duhovita fraza “Mama’s baby, papa’s maybe” koja oslikava ovaj prastari strah. Mnogi bi se zapitali zbog čega je bitno da roditelj podiže vlastito potomstvo, a ne dijete drugog čovjeka.
Ovdje postoje, nažalost, brojni dokazi. U savremenom društvu parovi se daleko češće odlučuju na skupe, psihički i fizički izuzetno naporne tretmane vantjelesne oplodnje, nego na proces usvajanja djeteta. Neki drugi statistički podaci su još pogubniji. Djeca koja rastu s nebiološkim očevima su neuporedivo češće žrtve zanemarivanja, zlostavljanja i imaju veću stopu mortaliteta. Za razliku od šimpanze i gorile, naših najbližih rođaka, žene imaju skrivenu ovulaciju, što znači da muškarci ne znaju kada su njeni plodni dani. Danas postoje aplikacije za mobilne telefone s menstrualnim kalendarima, ali sve do tridesetih godina dvadesetog vijeka, kada su im naučnici objasnili suštinu i detalje, nisu o ovulaciji ništa znali ni muškarci ni žene. Devedeset godina u evolucionom smislu je prekratko u poređenju s milionima godina prije toga. Testovi za utvrđivanje očinstva su još kasnije nastali.
S druge strane, reproduktivna strategija muškaraca je totalno različita. Pored nesigurnosti u očinstvo, oni teže da što više svog genetskog materijala prenesu na potomke, a to bolje mogu da postignu u kraćim vezama s više razlčitih žena. Jedan biološki podatak najbolje ilustruje ovu tendenciju. Samo tokom ženine trudnoće muškarac bi mogao da oplodi dvije milijarde žena na planeti. Ovo nije seksualna fantazija sredovječnog muškarca na Balkanu, već biološka činjenica o kojoj detaljno govori Džared Dajmond, evolucioni biolog i profesor fiziologije, u knjizi Žašto je seks zabavan. Koliko je muškarcima bitno da prenesu vlastiti genetski materijal govori i nedavni bizarni skandal i vijest koja je obišla planetu o doktoru sa klinike za vantjelesnu oplodnju koji je biološki otac osmoro djece svojih pacijentkinja, a priznao je da je svoju spermu koristio u pedeset pokušaja oplodnje.
Znači da i kod vantjelesne oplodnje dijete može da liči na maminog doktora. Šalu na stranu, ali i ovo je odličan primjer koji potkrepljuje evolucionu teoriju o potrebi muškarca da vlastiti genetski materijal prenese na što više potomaka. Jednostavnije rečeno – s aspekta reproduktivne strategije, muškarac gubi vrijeme s jednom partnerkom čak i kada bi bio siguran u očinstvo. Još ako bi se ispostavilo da je on muž – sakupljač koji se stara o biološkom potomku ljubavnika – hvalisavca, on bi totalno izgubio evolucionu trku. Ljubomoran je zbog nesigurnosti u očinstvo, izgubio bi previše vremena, energije i resursa ukoliko bi se pokazalo da brine o tuđem djetetu, a preljubnik je jer želi što više vlastitih potomaka.
Ostaje nam još da vidimo čega se žene najviše plaše u partnerskim odnosima, a šta ih navodi na preljubu. Naravno, posmatrano s evolucione tačke gledišta. Ali o tome u sljedećem tekstu…
Izvor: citymagazine.rs