Kaže se da je ljepota u oku posmatrača, i to je savršeno tačno. Kada ugledate leptira, na primjer, prvo što ćete uočiti su prelijepe boje na njegovim krilima, ali možete ga doživjeti i kao običnu gusjenicu.
Čuvene izreke sa početka teksta se rijetko sjetimo kada se pogledamo u ogledalo. Tada uglavnom primjećujemo samo mane, koje mogu da nam pokvare dan, nedjelju, godinu. Od novih bora oko očiju, koje nas toliko presijeku da nam uopšte nije utješno to što nose naziv smijalice, do svijetle kože koju umijemo da iskvarcujemo do besmisla i frizure u kojoj svaka dlaka vodi svoju politiku.
Iščašenost jednog ideala. Od pripadnica ljepšeg pola uvijek se očekivalo da izgledaju privlačno. Kako su vijekovi prolazili, tako su se mijenjala i poimanja ženskog tijela. Od antičkih vremena se negovao kult fizičke ljepote. Još su je stari Sumeri slavili u najstarijem ljudskom zapisu, Epu o Gilgamešu. Egipatske faraonke njome su osvajale svijet, stari Grci i Rimljani dovodili su je do savršenstva. S druge strane, i mnogo stoljeća kasnije, raskošne Rubensove i Mikelanđelove dame bile su predstavnice naglašene i erotične ženstvenosti, koja je u prvi plan isticala obline. Dakle, kroz cijelu istoriju je ideal postojao, ali tokom dvadesetog vijeka granice su se drastično i često surovo pomjerale. Danas je kult ljepote možda i nezdrav, posebno po mlade žene koje izgrađuju sliku o sebi. Tijelo je svedeno na kostur koji hoda, iako, što kaže jedna šala, dobro znamo da ćemo imati cijelu vječnost da budemo samo kost i koža. Anoreksija je opasna bolest novog doba. Djevojke isprobavaju svoju izdržljivosti, što često ima kobne posljedice kada se pređe granica. Depresija i izgladnjivanje iscrpljuju organizam. Odri Hepbern nije bila mršava zato što je to željela – to je bila posljedica dugog gladovanja koje je jedva preživjela tokom Drugog svjetskog rata i koje joj je kasnije do kraja života pravilo zdravstvene probleme.
Ljepota je ono što najbliži vide u vama
Samo na prvi pogled. Psiholozi neprestano ponavljaju da jedino žena koja se ne stidi svog tijela i doživljava sebe kao privlačnu može ostaviti dobar utisak na svoju okolinu, jer je kreativna i zrači energijom, kako u privatnom životu, tako i na poslovnom planu. Ona nudi nešto drugo, mnogo više od same fizičke ljepote, za šta su svakako potrebne vještine.
Prema istraživanjima američkih seksologa, 90 odsto muškaraca tvrdi da im je samo na prvi pogled bitan izgled, ali da kasnije, kada steknu utisak o duhovnosti žene, apsolutno ne obraćaju pažnju na njene mane. To samo govori da je za kvalitetan odnos dvoje ljudi potrebno i nešto mnogo više od filmskih ideala. Uostalom, sjetite se Merilin Monro. Simbol ženstvenosti, bila i ostala. Koga briga što bi je u današnjim uslovima vjerovatno smatrali punačkom. Njoj je to stajalo. Da je izgledala drugačije, možda nikad ne bismo ni čuli za nju.
Nemilosrdne prema sebi. Prema nepisanom pravilu modernog svijeta, ljepota garantuje bolju šansu za zaposlenje, veću platu, uzbudljiviji društveni život… Ne čudi činjenica da su privlačne žene i muškarci uspješniji od onih manje zgodnih. Zato mnogi ljudi odlučuju da postanu roba. Nikada kao u ovom 21. vijeku nije bilo toliko važno imati vještačke grudi koje prkose gravitaciji ili perfektne pločice na stomaku. Savršeni porcelanski osmijeh, koliko god blazirano izgledao, gotovo da se podrazumijeva. Daleko bilo da se opustimo i uživamo, zadovoljni činjenicom da nam uši malko štrče (kao da nešto fali Sindi Kraford?), da nos iz profila nije baš sjajan (Barbra Strejsend je mogla da koriguje svoj kad god je htjela, ali eto – nije), da imamo nešto jaču zadnjicu (Dženifer Lopez se svojom pozadinom hvali kad god ima prilike)… Možda je nekome dovoljno to što smo pametni, duhoviti i solidno načitani? Možda taj neko i ne primjećuje da su nam iskrivljene one dvije trepavice na lijevom gornjem kapku koje smo cijelog jutra pokušavale da ispravimo? Ali, žene su nemilosrdne prema sebi. Gorih terorista nema.
Kult narcističkog društva. U potrošačkom društvu u kojem je starost postala praktično nedopustiva, ljudi koji su manje privlačni imaju i manje šanse da se zaposle, jer većina poslodavaca u svom zahtijevu kao neophodnu karakteristiku navodi prijatan izgled. A paralelno sa kultom mladosti ide i kult tijela. Postalo je nepristojno da neko bude debeo. Došlo se dotle da okolina počinje da određuje nečiji karakter na osnovu izgleda i kilograma. To je ozbiljan društveni pritisak koji primorava ljude da stalno rade na sebi, što i nije tako loše ukoliko se to čini da bismo bili zdraviji i energičniji. Mada, u zemlji koja diktira takve trendove malo koga interesuje kako izgleda, šta jede i da li mu dobro stoji ono što je obukao. To je važno samo u Kaliforniji.
Zloupotreba ljepote. Doduše, postoji i obrnut stereotip. Tako ljudi često smatraju da su suviše lijepe osobe u osnovi prazne i površne. Zloupotreba ljepote najočiglednija je u reklamama, u kojima ni šrafovi više ne mogu da se reklamiraju bez neke zanosne dame. A šta je sa unutrašnjom ljepotom? Živimo na tržištu u kojem sami sebe tretiramo kao proizvod. Fenomen sponzoruša, na primjer. To su osobe koje ulažu mnogo u sebe i postaju roba, tako da očekuju da se uloženo vrati. A uz sponzoruše idu i teretane, kao dokaz uspješnosti. To što vlasnik antički izvajanog tijela ne može da odgovori ni na najjednostavnije pitanje iz opšteg obrazovanja i što ne zna koja rijeka protiče ispod Savskog mosta očigledno nije mnogo bitno.
Ovako je bolje: sebi sam lijepa
Zapušteno unutrašnje biće. S druge strane, da li je ljepota prokletstvo? Zar nisu najljepše holivudske dive završile same i depresivne, opterećene tim istim izgledom koji im je donio slavu, poštovanje i gomilu obožavalaca? Svi su htjeli da budu s njima. Ali – niko nije htio da ih stvarno voli. Da li im je ipak nedostajalo to unutrašnje biće, koje je ostalo zapušteno jer se za njegovanje duše nikad nije nalazilo vremena? Mislite o tome.
Ljepota je nešto drugo. Od nametanja kulta ljepote profitiraju i kreatori, i modne i kozmetičke kuće, i fitnes isntruktori, a standardi se svakog časa mijenjaju. Da bismo se približili savršenstvu, pristajemo na svakakve preparate i tretmane za koje znamo da nisu baš najzdraviji, a možda su i sumnjivog porijekla, nosimo neudobnu obuću koja može izazvati ozbiljne probleme, odlučujemo se čak i na estetsku hirurgiju iako ona može da ostavi trajne posljedice. Pristajemo na ideju da su savršena vitkost, drugačije crte lica i uža figura vrijedni bolova i zdravstvenih tegoba. A tek rijetko se sjetimo da je ljepota ono što muškarac vidi kad svakog jutra pogleda ženu s kojom je već 30 godina u braku i koju i dalje voli. Ljepota je ono što vidite u osobama koje su vam drage (a nisu manekenke, zar ne?). Ljepota je ono što najbliži vide u vama, ono zbog čega vas obožavaju. Ljepota je u vašem djetetu koje se smije dok ga tata nosi na ramenima. Ljepota je harmonija sa samim sobom i prihvatanje sopstvenih nedostataka jer oni nas razlikuju od ostatka svijeta i čine posebnim. Lijepi smo onoliko koliko volimo sebe.
Tekst: Snežana Ilić
Izvor: antistresvodic.rs
