Navika da slušamo žalopojke i da se žalimo oduzima nam energiju, ali i uništava kreativnost i sposobnost izlaska iz kriznih situacija. Sjetite se toga tokom svakog razgovora…
Kada se nalazimo u društvu ljudi koji se žale i pričaju prazne priče bez konstruktivnog kraja i svrhe, kvalitet njihovih negativnih vibracija utiče na nas i ima štetan efekat na neurone u našem mozgu.
Žalba i ćaskanje su rezultat arhaičnog stava, to je strategija preživljavanja, usvojena od strane naše podsvijesti kako bi se oslobodili mentalnih i emotivnih nenormalnih stanja, koja na žalost idu na štetu onih koji pate od pasivnog uticaja.
Naučno je dokazano da magnetni talasi, karakteristični za ljude koji se žale i pričalice, bukvalno gase neurone u hipokampusu, koji je između ostalog odgovoran za rješavanje problema. Izloženost više od trideset minuta žalopojkama, negativitetu i bespotrebnom ćaskanju prouzrokuje veliku štetu na celebralnom nivou, bez obzira da li dolaze od ljudi ili mas medija, kao što je prvenstveno televizija.
Šta raditi kada se suočite sa događajima ove vrste?
Mediji se mogu ugasiti, isključiti. Sa osobama, možete pokušati da okrenete razgovor u drugom pravcu, ili čak, da predložite na diplomatski način “žalopojki” da duboko udahne tri puta i izdahne jako na usta. Naravno, i mi sami moramo da izbjegavamo da upadamo u nepotrebna časkanja i žalopojke, svjesni činjenice da pored ugrožavanja ljudi oko nas, mi bukvalno gubimo energiju. Mi smo toliko navikli da se žalimo i da slušamo žalbe, da smo čak i zavisnici.
Ali ako slušanje žalbi uništava naše neurone, šta se događa kada mi to radimo?
Fiziološki, ćelije u našem mozgu se specijalizuju sa sadržajem koji je na jako niskom nivou, gubeći vremenom kreativnost i sposobnost rješavanja kritičnih situacija, izlazaka iz krize, kao i inventivnost koja se normalno razvija kod osoba koje umjesto da se žale transformišu krize u prilke: mozak u pokretu, usmjeren ka stvaranju, koji nam dozvoljava da budemo svjesni.
Ezoterički, dešava se da ličnost djeluje kao “automatski pilot”, stvarajući mehanizam u kojem ego teži da preuzme primat nad “bićem”. Očigledno, ova percepcija je izvan sistema koji i mi sačinjavamo i sve se više udaljava od “Stvarnosti”, kristalizujući šeme( mentalne programe) koji čine da shvatimo virtuelni svijet kao objektivnu stvarnost.
Energetski, odlično znamo zahvaljujući modernim otkrićima kvantne fizike, da tamo gdje je usmjereno mišljenje, energija teče i stvara. Što su moje misli negativnije, i okrenute ka mojoj nesreći, krizi na poslu, političaru koji je otišao na luksuzan odmor u lice ljudi koji ne mogu to da priušte itd; više hranim energijom datu situaciju. Psihološki, stvara se začarani krug, zbog kojeg će te negativne misli postati jedina moguća stvarnost, umnožavajući upravo te situacije koje potvrđuju ovaj proces.
Može se desiti da živimo u uslovima u kojima smo izloženi jakim pritiscima i neravnotežama, u stresnim i negativnim mjestima koja djeluju kao pravi virusi na svim poljima: psihičkom, emotivnom i fizičkom. Takođe je tačno, da što više podižemo naš energetski nivo, stvarnost koja nas okružuje više reaguje na naš kvalitet vibracije. Ne samo da tako privlačimo u naš život događaje i osobe koji su slični nama samima, već i pozitvno utičemo na ambijent koji nas okružuje, i na osobe sa kojima smo povezani.
Izvor: lovesensa.rs
