Kada su tokom nedavnog incidenta na plaži u Nici, francuski policajci zatražili od djevojke da skine burku sa sebe, javnost je burno reagovala u čitavoj zemlji. Ovim činom nije samo ponižena nedužna osoba, već je još jednom ukazano na rastući strah od osoba muslimanske nacionalnosti, tvrde strani mediji.
Kako se danas sa ovakvim kultulorološkim predrasudama bore mnogobrojne Francuskinje, odgovaraju nam mlade žene koje žive u Francuskoj…
Sonia Ahminou, 27, Francuskinja marokanskog porijekla
Dizajner kožnih detalja sopstvenog ASWAD brenda askesoara, sa pređašnjim radnim pozicijama u modnim kućama Louis Vuitton, Hermès i Moynat.
“Smatram da je incindent sa burkama na plaži izuzetno nasilan. Dizajn samih burki danas možda izgleda drugačije, ali namjena je potpuno ista kao što je bila ranije. Isto važi i za žene koje ih nose na plažu, toga je u ovom dijelu zemlje bilo oduvijek. Mnoge moje rođake ulaze u vodu potpuno obučene, od kada znam za sebe. Po meni osnovna zabluda koja vlada jeste ta da će žene kojima se zabrani da nose burku na plažu, jednostavno početi da nose bikini, neće. Dogodiće se to da će samo prestati da odlaze na plažu.
Bez obzira na veliki broj nacionalnih manjina, Francuska je u osnovi katolička zemlja. U školama se petkom služi riba, a državni praznici su samo oni hrišćanski. Odrasla sam osjećajući se kao građanin druge klase. Kao žena arapskog porijekla od mene se uvijek očekivalo da se držim na distanci što je više moguće. Na mom prvom poslu zamoljena sam da se sklonim sa strane kada se pojave kupci. Vlasnici su smatrali da će mušterije bojažljivo reagovati na moju pojavu, s obzirom da nisam bjelkinja. Međutim, Pariz je ipak sa godinama postao otvoreniji.”
Imen Ghouali, 34, Parižanka alžurskog porijekla
Režiserka dokumentarnih filmova
“Problem sa kontroverznim oko burke i bikinija, jeste taj što ljudi smatraju da postoje samo te dvije opcije. Ipak, to uopšte nije tako. Neke žene u mojoj porodici nose samo hidžab, dok druge nose burku, a treće na plaži nose bikini, zavisno od toga kako se osjećaju. Međutim, od 11. septembra stvari su se drastično promijenile za Arape širom svijeta. Odjednom je svaki znak koji ukazuje na našu vjeru počeo da ukazuje na mogući terorizam. Naoružan policajac koji je prisilio nedužnu ženu da se skine poslao je poruku koja može vrlo pogrešno da se shvati: Ova zemlja vas mrzi i spremna je čak da ponižava vaše majke. Što je glup i opasan potez. Nedavno je čovjek u autobusu počeo nedoličino da me dodiruje. Prije bih počela da vrištim, ali sada sam se zaustavila, jer bi ljudi vjerovatno pomislili: čuvajte se ove histerične Arapkinje. Moderno društvo stereotipe doživljava pogrešno.”
Sofia Guellaty, 33, Tunižanka
Modni konsultant specijalizovan za bliskoistočno tržište
“Izuzetno sam ljuta na Francuze i ovakav način ponašanja prema nedužnim ženama, ovaj čin ukazuje na njihovo nepoštovanje i neobrazovanost. Moja baka se uvijek pokrivala na plaži. Skromnost po pitanju oblačenja i pokazivanja tijela, naročito među starijim ženama, dio je tradicionalne kulture i osnovno je ljudsko pravo. Živjela sam u Dubaiju, Tunisu i Njujorku i nijedna zemlja nije ovako provokativno agresivna prema manjinama, kao što je to Francuska. Zaista padam u iskušenje da na sljedeći Fashion week obučem hidžab i vidim reakcije.”
Naelle Dariya, 29, transeksualka alžirskog i italijanskog porijekla
Organizatorka žurki
“Ono što me najviše šokira u vezi priče sa burkom, to je podtekst, većina ljudi koji nisu muslimani misle da iza svake žene sa burkom ili hidžabom na glavi stoji muškarac kome je podređena ova pasivna i poslušna žena. Odbija se činjenica da ovaj čin nošenja odjeće može biti lični izbor, da muslimanske žene posjeduju slobodu ponašanja. Imati arapsko porijeklo u Francuskoj je teško, zarobljeni ste iza nekoliko opasnih stereotipa. Život sam započela kao muškarac, te sam mogla vidjeti stvari i iz drugog ugla, kako je muškarcima Arapima u ovoj zemlji. Vide te kao razbojnika, lopova, dilera, potencijalnog teroristu. Ni kada su žene u pitanju nije mnogo bolje, viđena si kao nešto vrlo egzotičan i seksualan objekat ili si žrtva muslimanskog partrijarhata zarobljena ispod vela.”
Lara Abdessalem, 26, tunižansko i holandsko porijeklo
Produkcija nezavisnih filmova
“Odrasla sam u Tulonu, živjela u Marseju, i Briselu, a odnedavno sam u Parizu. Francuska diskriminacija ohrabruje osjećaj religioznosti i zajednice kao otpor sistemu koji radije ruši, no što slavi razlike. Tako su vremenom neki od članova moje porodice postali religiozniji, a jedan od mojih ujaka se čak vratio u Siriju. Kada sam ja u pitanju, definitivo se u mojoj porodici ističem sa svojim tetovažama, pirsinzima i obrijanom glavom – ali zašto ne bih izgledala ovako kako izgledam? Ja sam proizvod mog okruženja i mog vremena, radim u kulturi, imam različite krugove prijatelja, a nečija pojava i identitet bi trebale biti uzdizanje multikulturalizma, tolerancije i hibridnosti. Ono što mene potresa vezano za incident na plaži koji se nedavno dogodio u Nici, jeste poniženje koje je pretrpjela ta žena, koja je nečija majka.”
Izvor: elle.rs
