Mnogim ženama izgleda kako se muškarac udalji tačno onda kada bi one željele da razgovaraju i budu s njim biske. Ovo se događa iz dva razloga.
- Žena podsvjesno osjeća kada muškarac počinje da se udaljava i tačno će u tom času ona pokušati da povrati njihovu uzdrmanu bliskost predloživši jedno “Hajde da razgovaramo.” Ukoliko on nastavi da se udaljava ona će, pogrešno, zaključiti kako on ne želi da razgovara s njom ili ga uopšte nije briga za nju.
- Kada se žena otvori i s njim podijeli svoja najdublja osjećanja to može da povuče okidač njegovoj potrebi da se udalji. Muškarac može da primi jednu određenu količinu bliskosti prije nego što zazvoni njegovo zvono za uzbunu i povuče ga na pristojnu razdaljinu na kojoj će on povratiti uzdrmanu ravnotežu.
Baš u najintimnijim trenucima muškarac može da okrene prekidač, prebaci ga na potrebu za samostalnošću i udalji se. Za ženu je veoma zbunjujuće kada se muškarac udalji od nje jer se često dogodi da je upravo nešto što je ona uradila ili rekla dalo poticaja njegovom odlasku. Obično se događa da u trenucima kada žena počne da govori o nečemu sa puno osjećanja, on odmah oseti potrebu da se udalji. Ovo je zato što osjećanja privlače muškarca da priđe bliže i ostvari punu intimu, što kod njega automatski budi želju za brzim povlačenjem. Nije u pitanju to da on ne želi da čuje šta ona osjeća. U nekom drugom trenutku njegovog intimnog cikiusa, kada on osjeća ponovnu potrebu za bliskošću, ista ona osjećanja koja su ga potakla da se udalji sada će ga privući bliže. I uopšte nije važno šta ona kaže kada povuče obarač njegovog udaljavanja već kada je ona to rekla.
Kada razgovarati sa njim?
U periodu muškarčevog udaljavanja nije vrijeme ni za razgovor s njim, ni za pokušaj da mu se priđe bliže. Poslije izvjesnog vremena, on će se vratiti. Tada će biti nježan, pun želje i podrške i ponašaće se kao da se ništa nije dogodilo. Toje trenutak za razgovor. U tim zlatnim vremenima, kada je muškarcu potrebna bliskost i kada je raspoložen za razgovor, žene, kao po pravilu, nikada ne počnu da razgovaraju s njim. Ovo se najčešće događa iz tri sljedeća razloga:
- Žena se plaši da razgovara jer se on udaljio prošli put kada je ona to pokušala da učini. Ona sasvim pogrešno pretpostavlja da njega nije briga i da ne želi da je sasluša.
- Žena se boji da ga je naljutila i čeka da on započne razgovor o svojim osjećanjima. Polazi od toga da bi njoj samoj, ukoliko bi se iznenada tako udaljila od njega, bilo potrebno da razgovara o onome što se dogodilo ne bi ii ponovo mogla da se vrati predašnjim odnosima i osjećanjima. Ona čeka da se on otvori i kaže šta ga je oneraspoložilo. On s druge strane nema potrebu da govori o svom lošem raspoloženju jer on i nije loše rapoložen.
- Žena obično ima toliko toga da kaže da najčešće jednostavno počne da govori. Da bi bila Ijubazna, umjesto da govori o svojim sopstvenim razmišljanjima i osjećanjima ona postavlja pitanja o njegovim razmišljanjima i osjećanjima. Kad on na to nema šta da joj kaže, ona zaključuje kako on ne želi ni da razgovara sa njom.
Nije ni čudo zašto žene, držeći se svih ovih pogrešnih uvjerenja, bivaju frustrirane muškarcima.
Razmislite drugi put.
Odlomak iz knjige: “Muškarci su sa Marsa, žene su sa Venere”, John Grey
