Znamo mnoge djevojke koje su promijenile prezime, dodale muževljevo i one koje su ostavile svoje. Nismo mnogo ni razmišjali o tome, i nemamo ništa da prigovorimo ni jednoj. Ali, prije neki dan stigao je mail koji vam prenosimo i pozivamo da nam kažete vaše mišljenje…
– Ja sam Ivana, trudna sam i pripremam naše vjenčanje za naredni mjesec. Taj dio pripreme vjenčanja je dovoljno naporan sam po sebi. Znate ono kad svi hoće da nametnu svoje želje. Roditelji koji bi da zovu sve prijatelje i neprijatelje, zahtijevaju određenu muziku, raspored sjedenja i slično, iako se kao „ne miješaju“… Ali, nije to razlog mog pisanja već nešto drugo. Naime, prije par nedjelja se pojavila i jedna zanimljiva tema koju sam poželjela da malo prodiskutujem.
Bili smo na ručku sa prijateljima, i tako u šali, oni su počeli da govore moje ime i njegovo prezime, kao da vide kako ide zajedno. Ja sam im na to rekla da ja neću uzimati njegovo prezime već ću samo zadržati svoje. Uuuu, kako sam to izgovorila, krenule su za mene stvarno zapanjujuće reakcije:“Kako to misliš? Kako poslije da se zna da si udata? A zar crkva to dozvoljava? Mi ne možemo da vjerujemo kako je Džoni to dozvolio, ko je tu gazda, bre?!“ I slično…
Iskreno, ja nisam nešto previše razmišljala o tome i svakako nisam vagala, nego sam odlučila po osjećaju i misleći o sebi. Prosto za mene je bilo sasvim normalno da ja zadržim svoje prezime. Međutim, nisam očekivala baš takve reakcije, naročito ne od mladih ljudi i moram priznati da su me pogodile malo. Da li sam ja luda, ili se u brak ulazi zbog ljubavi? Nekako nisam znala da stvari poput mijenjanja prezimena uopšte imaju neku vezu sa tim i da je baš to dokaz da nekoga voliš? Zar je poenta braka isto prezime?
Kako sam ja počela da pričam sa ljudima o toj raspravi o prezimenima na vidjelo su izašla raznorazna mišljenja – od potpune podrške do toga da se onda ne treba ni vjenčavati i da se takvi brakovi sigurno završavaju razvodom…?! Po meni poenta je u sopstvenoj ličnosti – osobi koju sam ja decenijama gradila i to sa ovim imenom i prezimenom. I tako se odlično osjećam! Promjena bi za mene bila kao da se odričem dijela sebe i često se i čudim ženama koje to rade. Neke od njih mi isto djeluju kao čvrste i odlučne dame.
Sa druge strane, moj budući suprug nema ništa protiv toga. Njegovi roditelji malo da, ali to sam i očekivala. Dijete će nositi njegovo prezime i ja sam uvjerena da neće imati nedoumicu ko mu je mama zbog toga što ćemo mi imati različito prezime!
Zato vas pitam, šta je uobičajeno a šta ne? Zašto žene mijenjaju ili ne prezimena? Da li to i kako utiče na djecu i brak? Da li ja griješim? Voljela bih da čujem mišljenja žena i kako su one donijele odluku o tome?
Izvor: zena.blic.rs
