Predstavljamo vam Danicu Pelemiš Subotić, dipl. politikologa za novinarstvo i komunikologiju, još jednu od “Super žena”.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
“Diplomirala sam 2000.te godine, nakon četiri godine studija u Beogradu i odlučila da se vratim u Zvornik. U Zvorniku sam počela da radim u lokalnoj radio stanici Osvit, i tu sam provela više od četiri godine. Tu sam ušla u čari profesije, i ostala zarobljena u svijetu informacija. Oduvijek sam na posao novinarke gledala kao na konstantne borce za pravdu, borce za odgovore. I trudila sam se da pomognem građanima onoliko koliko mi mogućnosti dozvoljavaju. I taj osjećaj kada vam obespravljeni radnici, zabrinuti roditelji, penzioneri pruže ruku i kažu hvala na pomoći, za mene ni danas nema cijenu. Onda sam dobila posao službenice za odnose s javnošću u Misiji OSCE-a u BiH, u Tuzli, i tu provela totalno drugačijih ali opet zanimljivih 11 godina. I tada sam se družila sa običnim građanima, radili smo korisne projekte zajedno, bili uspješni manje ili više. Zvanično, trenutno sam nezaposlena, ali radim na projektu Humanog društva Osvit iz Zvornika sa mladim ljudima ometenim u razvoju.
( https://www.facebook.com/humanodrustvo.osvit) Zajedno učimo osnove računara, fotografije, aranžiranja i umrežavamo se. Takođe, pokrenula sam svoju web stranicu, gdje ću pokušati da lokalnoj zajednici na neki način pružim mogućnost rasprave i traženja odgovora na ona životna, mala i velika pitanja. (www.pricaonicasite.wordpress.com) Sve u svemu i dalje imam namjeru baviti se onim što mislim da mi najbolje ide od ruke.”
Zašto volite svoj posao?
“Još od djetinjstva sam maštala kako ću postati novinarka i to veoma važna, koja putuje i otkriva razne misterije, i time olakšava život običnim ljudima. Naravno, to baš i nije tako kada odrastete i kada se djetinjstvo završi. Moj otac je bio oduševljen mojim izborom, dok je mama potajno maštala da ima kćerku doktoricu…. Ali mislim da u objektivnom i iskrenom bavljenju novinarstvom ima tog strip heroizma, ima koristi od kvalitetno ispričanih priča. I to je ono što volim u svim oblicima bavljenja komunikacijama.”
Da li je dan dovoljno dug da uradite / privatno i poslovno/ sve što planirate?
“Ranoranilac sam, ali uvijek mislim da bi dan mogao da potraje još malo. Ne zato što ne stižem završiti obaveze, već zato što mi je žao oprostiti se od svakog dana. Zato volim ljeto, jer dan traje duže i imamo mogućnost da više vremena provodimo vani, da idemo na kupanje, da hodamo bosi.”
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
“Poslednjih četiri godine, opuštanje je uz moju kćerku, s kojom se gnjavim, pjevam, smijem. Ali uvijek je to u krugu porodice i uz čašicu razgovora da muka brže prođe.”
Životni moto…
“Nisam sigurna da imam neki univerzalan moto. Znam da poslije svake noći svane dan, i da ne treba ništa ostavljati za sutra.”
Svima nam ponekad zatreba savjet… kome vi idete po savjet?
“Za one životno važne situacije tu su moja majka i muž. Naravno, volim čuti i mišljenja najbližih prijatelja, ali na kraju odlučujem samostalno.”
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
“Jesam. I tada sam se odlučila za porodicu. Možda drugi put, ili nekad kasnije pobijedi karijera. Ipak mislim da se to dvoje može ukombinovati i da niko ne ispašta na kraju dana.”
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
“Na početku karijere teško mi je padalo da slušam negativne komentare na moj rad, naročito ako imamo u vidu činjenicu da kod nas kritike često nisu objektivni presjek vašeg rada, i nisu dobronamjerne, već malo privatno da li vas volim ili ne, koje ste boje, koga politički simpatišete i slično. Danas se mnogo lakše nosim sa tim, i vrlo često uvažim ono što mi predlože i što smatram da treba mijenjati. Godine su učinile svoje.”
Najemotivniji trenutak u životu…
“Mislim da sam vrlo emotivna osoba, tako da je tih trenutaka baš bilo u mom životu. Ali rekla bih smrt mog tate 2002.godine, i rođenje kćerke Lene 2012. godine.”
Tri najvažnije stvari u životu?
“Zdravlje, dobar glas i naravno ljubav.”
O čemu maštate…
“O neograničenim putovanjima u nepoznate krajeve. O vremenima kada će problemi biti rješavani, kada će profesionalci i predani ljudi biti cijenjeni, kada će se svako baviti onim što najbolje umije.”
Spadate li u gurmanske tipove, vaše omiljeno jelo?
“Ne baš. Obradujem se kad se okupimo pa pripremamo sač, ali mislim da me više raduje to što se družimo tada i što to vrijeme koristimo za pretresanje iskustava, dešavanja. Uživam u čokoladi sa lješnicima, recimo.”
Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH?
“Teško je reći ako bih imala pravo samo na jednu promjenu. Mnogo toga treba mijenjati iz korijena. Dužni smo našoj djeci da im ostavimo mjesto pod suncem odakle neće htjeti da odu. Možda bismo mogli krenuti od svijesti.”
Na šta ste slabi…?
“Na djecu.”
Kada je žena najljepša…?
“Samouvjerene osobe, koje imaju potpunu podršku svojih najbližih su one koje zrače. Mislim da je osnov spoljašnje ljepote ta unutrašnja snaga.”
Vaš Ženski.ba
