Debele. Mršave. Plave. Glamurozne. Umorne. Mišićave. Toliko etiketa i toliko lažnih imena kojima žene nazivaju. I na kraju se pitamo čemu sve to? Ta gomila stereotipa.
Ispod tih etiketa, ispod maski koje nosimo, smo prave mi. A žene su poput ledenog brijega. Ne možete im suditi samo po vrhu. Morate zaći dublje. Upravo to je pokušala Amy Hermann, umjetnica iz Australije. Ona je svojim moćnim projektom predstavila žene onakve kakve su i naučila nas da tražimo nešto skriveno u njima. Ono nešto što je bitnije od spoljašnjeg izgleda.
Na fotografijama žene ne nose ništa sem donjeg veša. Amy je na taj način pokušala da pokaže da bez obzira na oblik, visinu, građu, boju kože… sve smo mi žene. Ali zapravo je riječ o nečem još važnijem. Umjetnica upozorava da je krajnje vrijeme da edukujemo društvo.
Žene su umorne od etiketa koje im nameću masovni mediji, filmska i modna industrija, propaganda koja postavlja takozvane standarde ljepote. Oni pokazuju kako treba da izgleda lijepa žena, sa savršenom linijom i besprijekornom šminkom i frizurom. Ali čiji su to standardi ljepote? Ko kaže da treba da se stidite svog tijela ako imate male grudi i noge vam nisu zategnute. Ispod svega je vaša ličnost – jake volje, sa ciljem i odlučna da nešto promijeni. I zato je svaka žena na ovim fotografijama prelijepa iako se ne možda ne uklapa u te postavljene beauty standarde.
Još jedna snažna poruka koju ovaj projekat nosi je da smo sve različite i ne smijemo i ne možemo da sudimo jedna drugoj. Toliko je različitosti ne samo spolja već i iznutra, ali ipak postoji nešto što nas spaja. Sve smo žene. Sa različitim izgledom, različitim problemima, različitim ciljevima. Ujedinjene smo u toj rzličitosti jednom zajedničkom mišlju. Sve smo ponosne na to što smo žene.
I zato ovaj projekat treba da nas ohrabri. Da se ne bojimo da pokažemo svoje pravo lice. Jer često se plašimo da će ljudi vidjeti ko smo zaista. A to je zapravo naš izbor – da li ćemo najprije vidjeti šta se krije u ljudima i pustiti ih da oni to vide i u nama.
Izvor: savrsena.com