Kada ljeto nije odmor

Ljeto mi nije godišnje doba. Činjenica da mi nije ni u top tri godišnja doba govori dovoljno o ljubavi mene i ovog vrelog perioda. Možemo to pripisati tome što sam januarsko dijete, ili tome što mi šminka izdrži u prosjeku 15 minuta na licu, ali kako se približavaju topli dani, tako moje raspoloženje pada.

Međutim, budući da mi je opcija odlaska na Island na neka tri mjeseca poprilično nemoguća, odlučila sam iz ljeta izvući ono što je najbolje. Istini za volju, jesam se u posljednjih nekoliko mjeseci potajno nadala kada ću nositi espadrile, neki od novih šorceva ili haljinice koje u ormaru strpljivo čekaju da ih pronosam.

Ljeto se obično povezuje sa odmorima i putovanjima, ali moje će ove godine da bude radno. Ne mogu reći da se žalim, radim posao koji volim najviše na svijetu (ili bolje rečeno poslove), a vjerujem da ću između svih obaveza uhvatiti i koji dan da umočim stopala u dragi nam Jadran. Ja sam zagovornik one floskule da kada radite ono što volite nećete raditi nijedan dan, pa se smatram jednom od sretnica koje su stalno na godišnjem. Ponekad stresnom godišnjem, ali uvijek dan završim sa osmijehom.

Ako me pitate da vam kažem jedan odjevni predmet koji me veže za najtopliji period godine – odmah bih vam spomenula moj Levi's šorc, koji je prodavnicu (vjerovatno onu u Trstu, iz pjesme Zabranjenog pušenja) napustio kao najmoderniji model farmerki, a zatim je moj tata još osamdesetih godina prošlog stoljeća od njih napravio DIY šorc (naravno, tada se to nije zvalo DIY). Njega sam naslijedila još početkom srednje škole, a od tada mi je postao sinonim za vrele dane.

Ovaj put sam ga kombinovala sa najzanimljivijem ruksakom na svijetu, espadrilama za kojima se svi okreću i cold shoulder majicom. Malo čipke i otkrivena ramena su začin sami po sebi, ali o tome nekom drugom prilikom.