Jednom je, kažu bio jedan kralj koji je mogao da priča sa biljkama. Izašao je tako jednog dana u svoju baštu i vidio kako mu blijedi i umire svo cvijeće, žbunje i drveće.
Prišao je hrastu i upitao ga zašto blijedi i umire, a on mu je odgovorio da je to zato što je tužan jer nikada neće biti visok kao bor. Bor je pak umirao od želje da daje grožđe kao vinova loza. A vinova loza je umirala jer nije mogla procvjetati kao ruža.
Ubrzo dok je išao kroz baštu i razgovarao sa biljkama našao je jedan predivan cvijet, potpuno zdrav i svjež, silno mu se obradovao.
Kada ga je upitao zašto on nije tužan kada baš sve biljke u bašti jesu, dobio je sljedeći od govor: “Mislim da je to prirodno, jer kad ste me posadili, cilj vam je bio da vam uljepšam baštu, da lijepo mirišem i razveselim vas. Da ste željeli, hrast, grožđe ili ružu vi biste ih posadili. Tako da mislim da ne mogu biti ništa drugo nego ono što jesam i pokušati da razvijem svoje najbolje kvalitete”.
Pogledaj sebe! Možeš biti samo to što jesi! Nemoguće je da postaneš neko drugi. Imaš izbor, možeš se radovati i “cvjetati“ onakav kakav jesi ili možeš da blijediš i tuguješ zbog onoga što nisi.
Izvor: Duhoviti.com
