Jednom je jedan stari mudrac, zatekao svoje učenike kako se žestoko prepiru i viču jedni na druge. Njegovom pojavom rasprava je utihnula, a on je iskoristio priliku da ih nauči jednu važnu životnu lekciju. Upitao ih je:”Zašto ljudi viču kad su ljuti?”
Učenici su razmišljali neko vrijeme, dok jedan ne odgovori: “Zato što izgube strpljenje – to je razlog”.
“Ali, zašto bi vikao ako je osoba pokraj tebe? Zar nije moguće govoriti tiho i lagano?”,upita učitelj.
Učenici su još neko vrijeme davali odgovore, ali nijedan nije zadovoljio učitelja.
Naposlijetku je objasnio: “Kada su dvije osobe u svađi, njihova se srca jako udalje… Zato moraju vikati jedno na drugoga, kako bi njihov krik premostio udaljenost i kako bi se mogli čuti. Što su ljudi ljući, glasnije moraju vikati jer je udaljenost među njima sve veća.
Zatim je učitelj pitao: “Što se dogodi kada se dvije osobe zaljube? Ne viču jedan na drugoga, već govore tiho i nježno. Zašto? Njihova srca su veoma blizu. Udaljenost među njima je veoma mala.”
Učitalj je nastavio: “A šta se dogodi kada se još više zaljube? Ne govore. Samo šapuću i još se više zbližuju u svojoj ljubavi… Konačno, ne trebaju više ni šapat. Samo se gledaju i to je sve. Takve su dvije osobe koje se vole.”
Kada se svađate, nemojte dozvoliti da se vaša srca udalje, ne izgovarajte riječi koje bi vas mogle još više udaljiti jer će doći dan kada će udaljenost biti tako velika i nikad više neće biti puta nazad.
Izvor: Duhoviti.com
