Modni senzibilitet se razvija sa tehnologijom. Kapacitet i tendencije industrijskih postrojenja namijenjenih proizvodnji mode usmjerene su na masovnu proizvodnju po zadatim šablonima. Unatoč postojanju ogromnog izbora, i dalje postoje stilske armije nastale na individualnim mogućnostima i predispozicijama ujedinjene u korporativnim trendovskim paketima.
Ako je moda medijum između individualnosti i civilizacijskog socio-političkog momenta u vremenu, već sad se mogu predvidjeti dva hipotetička nadolazeća scenarija. Zahvaljujući tehnološkim predispozicijama koje su u nastanku, desiće se to da će svako moći sam sebi proizvoditi odjeću na osnovu kupljenih kodova za određene modele ili na osnovu sopstvenog kodiranog dizajna. Digitalnost mode se manifestira u prelasku iz ručne proizvodnje ili proizvodnje od strane krojača/ice u proizvodnju od strane preciznih digitalnih mašina, koje će postajati sve manje i sve jednostavnije za korištenje i održavanje. 3D printanje će pružati mogućnost korištenja recikliranih materijala poput plastike. Jeftini sintetički materijali će postati kontrast luksuzu i profinjenosti, cijenjeni materijali će biti prirodna pamučna tkiva, vuna, svila i ostali organskog porijekla.
Moći ćemo proizvoditi čak i cipele sami sebi bez zanatskih vještina. Pregršt mogućnosti podržava trend individualizacije koji se zasad ponajviše reflektira u trendu bježanja od uniformiranosti kupovinom jedinstvenih vintage komada. Milenijumska generacija je odgajana tako da smo svi posebni i unique. Ustručavamo se od slijepog praćenja trendova i insistiramo na zauzimanju jedinstvene pozicije u socijalnom i estetskom diverzitetu. U tom kontekstu, posebnost postaje uniforma.
Odlučile smo se za minimalistički vizuelni narativ jer je očišćenost od izobilja paralela stereotipu futurističke sci-fi mode, sa naglašenom uniformisanošću koja u pretjeranom korištenju elemenata poput, u ovom konkretnom slučaju, plavog jeansa, postaje ekstravagantna koliko i klasična. Jeans je simbol sigurnog i udobnog izbora, i može se koristiti u mnogo modnih žanrova, ali potom se desi denim outift Britney Spears i Justina Timberlakea na American Music Awards 2001. koji je bio iznimno rizičan i kontroverzan, kao primjer da ista materija korištena na drukčiji način može da se radikalno transformiše. Međutim, u svom kvalitetu tkanja, udobnosti i prilagodljivosti, denim može pratiti brzinu i organske tendencije savremenog društva sa dovoljno sirovog potencijala za utapanje u masu ali i kreiranje individualiziranog specifičnog stilskog identiteta. Koliko god se opirali tome, moda se nameće i ne postoji stilski individualizam, najbliže tome su autentične kombinacije elemenata aktuelnih uniformi ili recikliranih verzija uniformi drugih vremena i organizacija društva. Ne postoji način da se predvide budući trendovi jer se u njihovoj nepredvidivosti ogleda talent dizajnera u industriji, a i ogromna je ovisnost od receptivnosti konzumenata i sekundarnih djelatnosti mode poput marketinga i kreativnog menadžmenta. Ali overall dvodijelno odijelo od stilski najfluidnijeg materijala koji se može iskoristiti na niz načina zvuči kao dovoljno siguran izbor, zar ne.
Andrea Tešanović i Aida Škrga/ Fashion Professionals
Fotografije: Azur Salihović https://www.facebook.com/fotoazur/?fref=ts
