Odustajem od toga da se dižem od stola sekundu nakon što sam sjela.
Odustajem od toga da svaki dan slažem svojoj djeci odjeću iako su sada već dovoljno veliki da to rade i sami! Ako žele sve potrpati po ladicama, zgužvano – nek im bude. Baš me briga.
Odustajem od toga da budem ona koja će uvijek naći sve što se traži. I kad sin traži zagubljenu rukavicu, kćer knjigu koja je baš sada bila tu, muž koji vječno traži mobitel i ključeve. Dosta je bilo da uvijek baš ja moram znati gdje su se te stvari sakrile i dosta mi je da im govorim gdje su. Neću više – aha-ha!
Odustajem od toga da svakih sat vremena pripremam nešto za prigristi – odsad pa na dalje nek se naviknu na tri poštena obroka i nek ih pojedu do kraja jer više nemam milosti za “mama ja bi nešto pojeo” čim pospremim stol.
Odustajem od toga da budem ona koja čim zaspem već me netko budi. Okej ako netko ima noćnu moru u 3 ujutro, dođi i zavuci mi se u krevet, ali ako me još netko probudi usred noći da bi mu namjestila prekrivač, ostat će bez njega zauvijek!
Odustajem od stalne organizacije i reorganizacije tuđih aktivnosti. Jedna aktivnost po članu obitelji sasvim je dovoljna i za njih i za mene, jer odsad pa na dalje želim i ja imati svoje omiljene aktivnosti – mirne večeri za svoje interese.
Odustajem od ponavljanja. Stvarno je dosta da moram baš sve ponoviti osam puta. Hoće li tko zadnji keks? Hm, hmuh, a? Ne, ne ponavljam više – ja sam pojela zadnji keks, a vi sljedeći put obratite pozornost na ono što vam se govori.
Odustajem od toga da stalno glancam tu kuću i dovodim je u red kao da je rabljeni auto kojeg želim prodati pod novog. Odsad pa nadalje svoju ću ušteđevinu od ovog novog honorarnog posla uložiti u sebe i koji put mjesečno unajmiti nekog tko će napraviti generalku umjesto mene. Zato što volim kada mi je sve čisto i uredno, ali mi se više ne da svaku slobodnu sekundu potrošiti za čišćenje kuće. To je stresno pa od toga odustajem!
Odustajem od toga da uvijek svakog stavljam na prvo mjesto u MOM životu. Odsad pa na dalje sve što se tiče mene radit ću onda kada mene paše. Ako je moje vrijeme za vježbanje onda kada drugi očekuju da radim večeru, ja ću vježbati, a vi jedite što ugrabite. Znate gdje je frižider. I znate što – zna i tata kuhati. Ne bi rekli, ali zna!
Odustajem od toga da odustajem od sebe. Koliko sam samo puta odustala od nečega što je važno za mene i moje zdravlje jer sam uvijek pomislila da bi to vrijeme i taj novac trebala uložiti u brigu o drugima. E pa znate što – meni je toga dosta! Ja sam jednako važna kao i vi!
Odustajem i od toga da se osjećam krivom ako sebi želim nešto priuštiti. Već sam dugo jedna od onih koja stavi nešto u košaru i do trenutka dok ne dođem na blagajnu tu stvar već zamijenim nečim što će biti potrebno nekom drugom članu obitelji. Vi već imate previše, a meni stvarno treba dobra šminka koja će prekriti godine i stres na mom licu.
Odustajem od toga da mi djeca upadaju u kupaonu kad god stignu (čitajte – uvijek) – želim svoj mir i svoj prostor pa makar samo prala zube. Zaslužujem to jer sam živo biće koje treba barem mrvu vlastite privatnosti.
Odustajem i od toga da sam stalno narogušena, ljuta, nervozna, živčana, isprovocirana jer tako jednostavno više ne mogu funkcionirati. Želim biti sretna, zadovoljna i spremna svojoj obitelji zaista dati maksimum. Zato i odustajem od svega navedenog jer sam dosad sve to radila da zadovoljim druge, a zapravo sam samo zanemarivala sebe. Zato sam postala sjena one prave mene kakva želim biti.
Zato dragi moji odustajem od svega navedenog jer vi ne trebate slugu, vi trebate imati jednu sretnu i zadovoljnu mamu.
Odustajem od “mama, mama, mama!” da bi mogla biti – mama.
Izvor: index.hr
