Izbor za “Super ženu 2015”, koji je nedavno održan u saradnji Radija Kameleon i portala “Ženski.ba”, okupio je na jednom mjestu brojne uspješne dame različitih zanimanja i obrazovanja. Sve one ponosno zaslužuju ponijeti titulu “Super žene”.
“Ako su pehari i medalje mjerilo uspjeha, a različitost i nespojivost stvari koje jedna osoba radi mjerilo sposobnosti, onda se zaista radi o nesvakidašnje svestranoj ženi. Iako doktorantica na Pravnom fakultetu u Tuzli, posjeduje 7 pehara kao akademska trenerica ekipe Pravnog fakulteta u Tuzli sa takmičenja u simuliranom suđenju iz oblasti Krivičnog prava, osvojeno ukupno 12 pehara u OSV (ocjenskoj vožnji spretnosti – auto rally), osvojena 2 pehara i 2 medalje na Svjetskom takmičenju u orjentalnom plesu u Njemačkoj, neke su od priznanja, van struke, koja posjeduje mr.sc. Bisera Kalaba Salčinović, stručni saradnik za zastupanje; viši asistent na Krivičnoj katedri Pravnog fakulteta. ”
1. Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
“Ne bih to nazvala „početkom ka uspjehu“, nego se zapravo radilo o prvim radnim iskustvima, iz ovog ugla davne 2006. godine. U najmanju ruku, bila su to vrlo simpatična iskustva od beskrajnog strpljenja sudija sa dugogodišnjim iskustvom do isto tako iznenađujuće frustracije drugih kolega sudija i to iz neobjašnjivih razloga. Svoje mjesto u struci sam vrlo brzo pronašla, kada su se počele usvajati moje žalbe na Kantonalnom sudu u Tuzli i to nakon samo 6 mjeseci pripravničkog staža, i tako dobijati pozitivan feedback mojim argumentima, nasuprot argumenata pojedinih sudija koje su donosile odluke. Naučila sam da i trnovit put i otpor na koji nailazite, može biti znatno veći motiv za dalji rad na sebi, nego samo odobravanje i lažno komplementiranje.
S druge strane, počeci u svojstvu asistenta na Pravnom fakultetu u januaru 2007. godine, su bili jednako nespretni, što je potrajalo samo prvu sedmicu, ali od prvog dana su praćeni jakom željom da naučim držati pažnju kao govornik, i kvalitetno ponuditi i prezentirati materiju koja se obrađuje. Tako su studenti mogli vidjeti za koliko znanja i informacija su bogatiji u odnosu na sat vremena ranije, i koliko je vrijednije što smo skupa razmijenili mišljenje u tih sat vremena od prostog dokoličarenja.”
2. Zašto volite svoj posao?
“Zato što mi omogućava da izrazim svoj stav; da se nadmećem argumentima i da razmjenjujem mišljenja sa najrazličitijim ljudima; da sagledam stvari iz najmanje dva ugla, a nekada i više; da se iz dana u dan okušavam u novim situacijama i pomjeram vlastite granice, a ujedno i preispitujem šta sam napravila, i gdje se nalazim na toj nevidljivoj skali kvaliteta svoje struke. U tome mi pomažu izazovi koje sebi postavljam, od polaganja stručnih ispita, nadograđivanja akademske karijere kroz izradu doktorata, pa do nastojanja da se dokažem i na polju pravosuđa kroz ispunajvanje uslova i konkursnih procedura za nosioce pravosudnih funkcija. Moj posao mi dozvoljava i da budem kreativna, što mnogi osporavaju pravu, a što opet razumiju samo moji bliži saradnici i studenti.
Svoje zanimanje u smislu učestvovanja u naučno nastavnom procesu volim jer osjećam da na taj način ostavljam svoj trag u društvu. Ako ostavite trag u životu jednog studenta, naučite makar i jednu osobu u generaciji da razmišlja ispravno, da donosi prave odluke, da jasno i u pravom smislu rezonuje, onda imate vjere u bolje sutra, jer to je upravo ono što oni jesu – naša budućnost.
Volim svoju ulogu akademskog trenera jer mi omogućava da pokažem i radim na svojoj kompetitivnosti koju pozitivno kanališem kroz akademska takmičenja, ujedno produbljujući i vlastita znanja i iskustva kroz vođenje studenata i njihovih priprema kroz ove aktivnosti.”
3. Da li je dan dovoljno dug da uradite / privatno i poslovno/ sve što planirate?
“Dan je uvijek dovoljno dug, ukoliko se dobro isplanira. Da dan traje 36 sati, ili da ima više dana u sedmici, našla bi se neka zanimacija da se i to popuni.”
4. Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
“U potpunoj tišini svoga doma, prigušenog osvjetljenja ili pak u najglasnijoj i najživljoj rekrekaciji sa svojim prijateljicama iz plesnog studija „Pop Lock“- zavisi upravo od toga koliko je bio naporan i stresan dan.”
5. Vaša omiljena izreka?
„Htjeti znači moći“ – Nosim to na svom medaljonu i nekako označava mene kakva jesam.
6. Svima nam ponekad zatreba savjet… kome vi idete po savjet?
“Ja bih više rekla da se ja preispitujem sa bliskim prijateljima i sa svojim suprugom o stvarima o kojima sam već donijela odluku. Do sada se nisam kajala zbog upravo ovoga redoslijeda. Jedina osoba čiji savjet bih poslušala, čak i ako bi mi intuicija govorila drugačije, je moja majka. Jednom sam to uradila, i to je bila najbolja životna odluka ikad donesena, iako je bila različita od onoga što sam u tom momentu mislila da mi je dobro rješenje.”
7. Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
“Do sada ne, i mislim da jedno ne isključuje drugo. Porodica bi trebala da bude podrška u karijeri, a karijera način da obezbijedite svojoj porodici prostojan život. U pojedinim momentima u životu se više posvetite jednom od to dvoje, ali to je isključivo iz razloga što to tada više i priliči i što si omogućavate da kasnije uživate u ovom drugom. Barem ja tako gledam na balans između ove dvije, bitne, ali međusobno neisključujuće stvari u životu.”
8. Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
“Za impulsivnu, dominantnu, samostalnu i tvrdoglavu ženu, izuzetno dobro prihvatam kritiku. Smatram to svojom velikom korektivnom vrlinom, nasuprot ranije pobrojanim skoro pa manama. Uvijek ću se zapitati nad onim na što mi se skrene pažnja, razmisliti i ako je osnovana, lako ću se izviniti i zahvaliti na kritici. No, najbitnija mi je ipak činjenica od koga ta kritika dolazi.”
9. Mane kojih bi se riješila?
“Hm, vrlo sam svjesna svih svojih mana, ali i ne radim baš na tome da ih se riješim. Nekako su mi simpatične, a na drugima je da ih prihvate. Mogla bih biti pažljivija kod davanja mišljenja i direktnog obraćanja ljudima, jer ljudi u pravilu nisu spremni na to. Ponekad bih voljela da kao učenik, zaposlenik, imam više strpljenja za ljude koji možda nisu tako energični kao ja, ili koje možda ne zanimaju stvari kao mene.”
10. Tri najvažnije stvari u životu?
“Zdravlje, porodica i karijera. Upravo ovim redoslijedom.”
11. Neostvarena želja?
“Da imam mnogo više prostora za baštu,.. pazim što želim, ali i svoje želje ostvarujem.”
12. Spadate li u gurmanske tipove/ volite li jesti i kuhati?
“Obožavam jesti, a volim kuhati. Jedem sve, ali me spašava jedino činjenica da nisam neki obožavatelj slatkiša.”
13. Vaše omiljeno jelo?
“Zaista ne bih mogla odlučiti da li je to „Gatačka pita“ koju moja mama pravi, grah sa geršlom koji prave nena i tetka, maslenjak sa paprikom od Vikice, dolme moje Sneže ili kolač tetke Ljilje koji sam nedavno probala. Suprug mi uvijek zamjeri kada kažem, „ovo je nešto najbolje što sam ikada probala“, a to redovno izgovaram, i što je najčudnije – zaista tako mislim.”
14. Vaš omiljeni parfem?
“Bilo koji sa citrusnom notom, bez obzira na to da li se radi o Versacijevom Versense ili Scent Essence sparkly citrus iz Avona. Potpuno je nebitno, jer su mi identični i asociraju me na divno djetinjstvo, dom i limunovo drvo, koje smo godinama imali i koje je čarobno mirisalo.”
15. Vaš mali beauty trik?
“Ne zanima me moda, kompletan make up volim samo na sceni, oblačim odjeću u kojoj mi je udobno, tako da je moj jedini, ali iskreni beauty trik: Nasmiješi se! Odmah ste ljepši, a nikakva šminka vam ne može popraviti bore mrštilice i grč na licu kada ste ljuti. Ah da, i prije ogromnog osmjeha, ipak provjerite da li je sve uredu s njim, posebno ako ste tek doručkovali.”
Vaš Ženski.ba
