Dojenje je prirodan, fiziološki proces. Ali, šta se dogodi kada se lijekovi ili postupci provedeni nad ženama u porodu umiješaju u fiziološke procese?
Suprotno uvriježenom mišljenju, porod utječe na dojenje na mnogo načina. Često zdravstveni djelatnici, ali i budući roditelji, doživljavaju trudnoću i porod odvojeno od iskustva dojenja. Istina je da način na koji će žena roditi dijete utječe na način na koji će ona dijete dojiti. Normalan i prirodan proces poroda priprema i majku i dijete na dojenje. Oluja hormona koju majčino tijelo stvara tijekom poroda to omogućuje.
Kako bi dojenje moglo započeti i uspješno se nastaviti, novorođenče mora moći sisati, gutati i disati, a majka mora željeti i moći svome djetetu omogućiti dojenje, dok okolina mora podržavati ovu biološku jedinicu.
Rodilja treba biti informirana o medicinskim intervencijama
Mnogi danas uobičajeni postupci u porodu poput indukcije poroda, rutinskih intervencija, epiduralne analgezije i odvajanja majke od djeteta narušavaju proces rane uspostave dojenja za majku i dijete.
U organizaciji La Leche League koja promovira i unaprjeđuje dojenje na svjetskoj razini, vjeruju da aktivno sudjelovanje majke u porodu može utjecati na sam ishod poroda, a time i na dojenje.
Često se medicinske intervencije izvode rutinski i, ponekad, nepotrebno, međutim u određenim situacijama su upravo intervencije te koje će spasiti život majke i/ili djeteta. Stoga je jako dobro da buduća majka ima saznanja o psihologiji i fiziologiji poroda kao i znanja o dojenju čime će moći smanjiti učinke intervencija u određenim trenucima. Ukoliko je rodilja svjesna važnosti pojedine intervencije i na istu pristane, posljedice koje se javljaju su puno blaže.
Kako uobičajeni postupci u porodu utječu na dojenje?
Smjernice Svjetske zdravstvene organizacije – Odjela reproduktivnog zdravlja i istraživanja pod nazivom “Skrb tijekom normalnog porođaja” govore o intervencijama koje se u porodu ne bi smjele rutinski primjenjivati, a među njima su klistir, brijanje, infuzija u porodu, ležeći položaj, primjena oksitocina…
Porod utječe na majčino psihičko stanje i tjelesni integritet, a na dijete utječe fizički, farmakološki, psihološki i neurološki.
Faktori rizika kod poroda koji mogu utjecati na dojenje su epiduralna analgezija, instrumentalno dovršenje poroda, indukcija poroda, dugačak i težak porod, osobito uz poremećaj rotacije glavice te asimetrija glavice i druge traume.
Neka istraživanja govore da je dovršenje poroda vakuum ekstraktorom snažan prediktor koji govori o problemima kod dojenja nakon porođaja te da loše dojenje može biti znak intrakranijalnog krvarenja.
Primjena lijekova i intervencija tijekom poroda ima kumulativan i sinergistički učinak. Ipak, malobrojna su istraživanja koja potvrđuju povezanost između postupaka u porodu i uspješnosti dojenja. Kompleksan i slabo istražen fiziološki proces uspostave laktacije općenito se ne smatra podložnim utjecaju lijekova, a sklonost hranjenju bočicom najčešće se smatra posljedicom socio-kulturalnih čimbenika.
Odvojena briga za majku i dijete
Najveća prepreka točnoj procjeni utjecaja porodnih postupaka na dojenje, unatoč činjenici da, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, “majke i bebe čine nerazdvojnu biološku i socijalnu jedinicu”, jest neadekvatna komunikacija između zdravstvenih djelatnika uključenih u porod i postnatalnu skrb.
Tijekom trudnoće i poroda različiti se specijalisti fokusiraju ili na majku ili na dijete, a rijetko na oboje. Tako su porodničari i anesteziolozi rijetko uključeni u uspostavu uspješnog dojenja u prvim satima i danima nakon poroda, a pedijatri su rijetko uključeni u odluke vezane uz fiziološki porod. Različiti zdravstveni djelatnici skrbe o trudnici, rodilji i babinjači.
Izvor: klokanica.ba
