Predstavljamo vam Zinaidu Ilariu, vlasnicu agencije za integrisane komunikacije ZI Public Relations Consulting, još jednu od “Super žena”. Ali prije svega majku, suprugu, kćerku, prijateljicu. To je ono što je definiše kao osobu, kao ženu.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
“Pun entizijazma. To je bilo daleke 1996. godine, i ponosna sam što mogu reći da sam zadržala taj entuzijazam. To je bilo poslije završetka rata, kada je cijela država i svi mi počinjali ponovo, kada se sve činilo moguće. Bila sam jako mlada kad sam počinjala, 19 godina, i imala sam sreću raditi sa osobama koje su bile starije i iskusnije. Puno toga su me naučili, i osnove koje sam tada stekla su i odredile moj život da bude kakav je sada. Imala sam sreću da sam nakon prislinog napuštanja rodne Banjaluke došla u Tuzlu. Moji dragi Tuzlaci su me prihvatili raširenih ruku i dali nevjerovatno podršku. Sigurno da ne bih ostvarila ni pola uspjeha da nije bilo dragih prijatelja iz Tuzle. Zbog toga taj grad zauzima posebno mjesto u mom srcu.”
Zašto volite svoj posao?
“Nijedan posao nije kao ovaj. Kombinacija ljudi koje srećem kroz ovaj posao i aktivnosti ga čine jedinstvenim, neponovljivim. Skoro svaki dan naučim nešto novo, upoznam nove ljude, nikad ne znam kada ni kako će dan završiti. Zahtjevno je, ali ponos koji osjećam kad dobro uradimo posao, kad vidim da je ne samo kijent zadovoljan, nego i ja, je nešto posebno. Profit je bitan ali nikada jedini i krajnji cilj. Meni je cilj da nam se klijent vrati i da nas preporuči. Sretna sam da to oni vide, i uzvraćaju nam svojim povjerenjem.”
Da li je dan dovoljno dug da uradite / privatno i poslovno/ sve što planirate?
Definitivno nije! (smijeh) Ali opet su mi dovoljna 24 sata da sve stignem. Skoro uvijek. Moja je velika sreća što sam okružena takvim osobama koji razumiju moj posao i mene, pa mi olakšavaju.”
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
“Sa mojom 14 mjesečnom kćerkom Monom i suprugom Mehmedom. Mona je tek prohodala i otkriva svijet. Nekad bude i malo naporno, ali to je slatki napor koji ne bih zamijenila ni sa čim drugim. Zatim razgovorom i kvalitetno provedenim vremenom s mojim suprugom. On ima jako zahtijevan posao sa napornim rasporedom, tako da se trudimo da svaki trenutak koji imamo provedemo kvalitetno, uživajući što više. Tu su i moji prijatelji, jer djevojka ipak treba nekad da se zabavi. Puno čitam. Moj posao je takav da uvijek morate biti u toku sa novostima u branši, tako da čitam dosta stručne literature, ali i beletristike. Kako se Mona rodila pokušavam stići sve ono što sam zanemarila u posljednjih godinu dana, ali ne brinem se. Radim ono što volim, i ono što smatram da mi najviše prija u određenom trenutku. Pokušavam da ne budem pod pritiskom u onim ne tako čestim trenucima koje imam samo za moje najbliže.”
Životni moto…
„Ko zna za šta je to dobro“. Svaki put kad se nešto nepredviđeno desi, ja pomislim da to mora biti kako bi se napravilo mjesta za nešto još bolje. Mislim da je to i moja životna filozofija, uvijek gledati naprijed, i uvijek tražiti ono pozitivno u ljudima i događajima. Naučiti lekciju iz onoga što je bilo, svakako, ali ne dozvoliti da nas to zarobi u vremenu. Primijeniti znanje koje smo stekli i stalno se poboljšavati.”
Svima nam ponekad zatreba savjet… kome vi idete po savjet?
“Zavisi kakav. Moj muž je divan kad me neko treba saslušati i dati savjet. Prilično je realan i veliki mi je oslonac što se tiče savjeta. Tu je, naravno, i neizostavna mama, ali i moji prijatelji. Sve zavisi o čemu mi treba savjet. Volim saslušati razna mišljenja, i onda donijeti svoju odluku.”
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
“Ne. Ja sam sebi dala vremena za donošenje ključnih odluka u životu. Ono što je sigurno, a to je da se nisam povinula društvenim normama i onome što bh. društvo „očekuje“ od žene moje dobi. Svaka moja odluka, do sada se pokazala dobrim izborom i što se tiče moje porodice i karijere. Sve sam odabrala u najoptimalnijem trenutku i mislim kad bi mi se pružila prilika, sve bih isto odabrala. Istim redom.”
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
“Kad sam bila mlađa, kao i većina ljudi, vjerujem, reagirala sam burnije nego sada. Sada saslušam kritiku, pokušavam se staviti u ulogu osobe koja mi upućuje kritiku, razumjeti zašto nešto smatra pogrešnim s moje strane. Ali, isto tako, ako znam da sam u pravu, da imam nepobitne argumente, spremna sam žestoko braniti svoju poziciju. Uvijek priznajem pravo drugima da imaju svoje mišljenje, ali ne i da mogu neosnovano i neargumentirano kritizirati.”
Najemotivniji trenutak u životu…
“Rođenje moje Mone. Iako sam znala kada ce to biti, čak i sat kada ću se poroditi, ništa me nije moglo pripremiti za to, taj trenutak kad sam je prvi put ugledala. U životu ima samo nekoliko rijetkih trenutaka za koje možete reći da ih ne možete opisati zbog navale osjećanja, a rođenje djeteta, prvi put kada privijete svoje dijete na grudi…to se ne može opisati. Sve riječi ovoga svijeta ni blizu ne opisuju taj doživljaj.”
Tri najvažnije stvari u životu?
“Porodica, posao, prijatelji.”
O čemu maštate…
“Kao i svi u našoj zemlji, imam i male i velike snove. Najvažnije, da mi je porodica zdrava. Da smo zadovoljni s onim što imamo, da nam najvažnije budu „nevidljive“ stvari: ljubav, pažnja, razumijevanje, ali da uvijek idemo za tim da budemo bolji ljudi, da stalno nešto novo učimo. Da uvijek budem okružena ljudima koje me cijene i vole, da uvijek imam posla. Da zajedničkim naporima i radom postanemo bolji jedni prema drugima. Povjerljiviji, otvorenii, da se vise smijemo. Nadam se da cu to znati i moći prenijeti na moju kćerku, dati joj zdravu osnovu za život, i da će ona znati odrediti svoj život kako smatra da je za nju najbolje.”
Spadate li u gurmanske tipove, vaše omiljeno jelo?
“Spadam. Volim dobru hranu (ko ne voli!.), a volim kuhati, tako da mi nikad nije teško nešto napraviti. Volim talijansku kuhinju, ali isto kao i u poslu, uvijek dodam neki svoj „stih“ jelu. Volim eksperimentirati, stalno učiti nešto novo i mijenjati recept, u zavisnosti od trenutnog raspoloženja i inspiracije.”
Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH?
“Ne znam odakle bih počela…. mislim da sistem nije najsretnije postavljen. S druge strane, bez obzira kako napredan i pravičan sistem imate, on ne vrijedi ništa ako nemate ljude koje će ga poštovati i sprovoditi. Tako da do promjena mora prvo doći u načinu razmišljanja, percipiranja naše stvarnosti i situacije u kojoj se nalazimo. Tek kada sebi priznamo neke stvari možemo ih mijenjati. A promjena sistema će onda doći sama po sebi.”
Na šta ste slabi…?
“Na kćerku, prvo. Na porodicu, prijatelje, posao. Na djecu i starije. Na društvenu nepravdu. Na žene i muškarce koji se lavovski bore s karcinomom u sistemu koji im pruža vrlo slabu ili nikakvu podršku.”
Kada je žena najljepša…?
“Kada živi u trenutku. Kada je svjesna svega što ima, što jeste, ali i svega onoga što može.”
Vaš Ženski.ba
