Tridesetih godina prošlog vijeka blizanci su bili pravo čudo, naročito ako bi preživjeli porođaj. Međutim, rođenje pet identičnih djevojčica i to dva mjeseca prije vremena bio je događaj koji svijet nikada nije vidio.
Anet, Sesil, Ivon, Mari i Emili Dion rođene su 28. maja 1934. u blizini sela Korbej, nedaleko od Sjevernog zaliva u Ontariju, u Kanadi. Bebe je na svijet donio doktor Alan Roj Dafo. Zahvaljujući ženama koje su donirale majčino mlijeko i sestrama iz kanadskog Crvenog krsta djevojčice su registrovane kao prve petorke na svijetu koje su preživjele porođaj. Zbog ovog, tada fenomena, postale su prava senzacija.
Međutim, kako su rasle, stvari se nisu odvijale povoljno po njih.
Djevojčice su privukle pažnju vlade još dok su imale četiri mjeseca. Iako još uvijek bebe, kanadska vlada je oduzela petorke roditeljima uz obrazloženje kako ih oni ne bi iskoristili. I pored toga što su bile dobrog zdravlja, smjestili su ih u specijalno sagrađenu bolnicu, koja je ličila na zabavni park, koja je bila otvorena za turiste. To mjesto bilo je poznatije kao “Kvintlend. Djevojčice su tako postale najveća turistička atrakcija u zemlji i izlagane su javnosti sve do svoje devete godine.
U bolnici su bile pod nadzorom, a brigu o njima je vodila mala armija sestara i doktora koji su na njima sprovodili naučna istraživanja. Oni su vodili bilješke o fizičkim sličnostima i razlikama u ličnosti. Sesil, jedan od sestara rekla je jednom prilikom kako je riječ “doktor” naučila prije nego riječ “mama”.
U periodu od 1934. do 1943. godine preko tri miliona ljudi posjetilo je “Kvintlend”, blizu sela Korbej, u sjevernom Ontariju. Djevojčice su mogli da vide triput dnevno kroz jednosmjerni ekran. Ponekad, djevojčice su izvodili napolje, isto ih oblačili i upoznavali sa posjetiocima. Čitave serije lutaka su napravljene po uzoru na njih, kroz pisma obožavalaca čitav svijet bio je informisan o njihovom rastu i razvoju, a slike s njihovih odmora štampane su u novinama širom svijeta. Smatra se da su vlada i lokalni preduzetnici iskorišćavajući djevojčice ostvarili profit od skoro pola milijarde dolara. One nikad nisu vidjele ni cent od novca koji je tako zarađen.
Poslije devet godina i grčevite borbe za starateljstvo, petorke su vraćene porodici. Međutim, ponovno okupljanje u novembru 1943. nije bilo uspješno. Djevojčice su se distancirale od roditelja kad god su mogle. Živjele su sa porodicom do 18. godine, a onda prekinule svaki kontakt sa njima. Uopšte nisu imale prijatelja i jako malo su znale o svijetu izvan bolnice.
Kasnije su napisale knjigu o svom odrastanju u kojoj su svoje roditelje optužile za verbalno seksualno i druge oblike fizičkog nasilja.
Vlada Ontarija se formalno izvinila sestrama zbog svoje uloge u njihovom odvajanju od porodice. U martu 1998. vlada je saopštila da će isplatiti trima preživjelim sestrama četiri miliona dolara kao kompenzaciju za devet godina provedenih u izlogu kao eksponat u tematskom turističkom parku. U decembru 2014. samo dvije sestre su i dalje bile žive, Anet i Sesil. Emili, koja je postala kaluđerica, umrla je 1954. od posljedica moždanog udara. Meri je preminula 1970. zbog krvnog ugruška, a Ivon je umrla 2001. godine.
Sestre Dion su živjele tragično. Mnoge se nikada nisu oporavile od mentalne traume izazvane godinama provedenim iza staklenog zida – kao eksponat za milione posmatrača.