Za sretne ljubavi, jesen je doba najveće sreće i novog životnog razdoblja. Ali, da li se ponekad sjetimo onih koji baš tih dana, u bjelini svatovskih povorki, ostaju bez jedne od najvećih ljubavi svog života?
Česta tema poezije Aleksandra Sergejeviča Puškina je ljubav kao neuzvraćeno, bolno, nesretno osjećanje, kao otmjena prigušena tuga koja se savladava.
Jedna od njegovih najpoznatijih ljubavnih pjesama je Volio sam vas koju je napisao 1829. godine i ovaj put vas upoznajemo sa ovom tužnom pričom, izdvajajući je kao pjesmu mjeseca Novembra:
Volio sam Vas; i ljubav još, možda,
Nije ugasla sva u srcu mom;
No nek Vas ona sad ne brine više,
Ja neću da Vas rastužujem njom.Volio sam Vas nijemo i bez nade,
S ljubomorom i strepnjom srca svog;
Volio sam Vas iskreno i nježno,
Volio Vas tako drugi, dao Bog.
