Predstavljamo vam Dženetu Omerdić, docenticu na Pravnom fakultetu u Tuzli, prodekanesu za nastavu i studentska pitanja, te voditeljicu Centra za evropske javne politike na Univerzitetu u Tuzli.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
“Još uvijek se nalazim na početku, jer mnogo toga je neophodno učiniti kako bih se mogla „predstaviti“ uspješnom u onoj mjeri i na onaj način na koji ja to zamišljam. Svaki dan se nametne neki novi izazov koji me, ili vrati par koraka unazad, ili me odvede naprijed i više nego sam to očekivala.
No, ako zaista trebam govoriti o nekom početku, on se bitno ne razlikuje od većine početaka koje ste predstavljali u prethodnim intervjuima. Osnovnu i srednju školu sam, kao učenik generacije, završila u svom rodnom Lukavcu, dok sam 2004. godine, kao Zlatni student, diplomirala na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Iste godine sam izabrana za asistenticu na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Od tada pa sve do danas nastojim odgovoriti svim zahtjevima (i izazovima) koji se nameću na ovom “akademskom” putu.”
Zašto volite svoj posao?
“Jednostavno rečeno, volim svoj posao jer nije dosadan i ako ga radite savjesno predstavlja izuzetno društveno odgovorno zanimanje. Nadalje, volim ga jer mi je omogućeno da radim sa mladim, ambicioznim ljudima čija energija me uvijek drži „budnom“ i zahvaljujući kojima vješto izbjegavam zamku „padanja u tmurnu svakodnevnicu“. Naime, svakodnevno sam u prilici da svojim radom, u stručnom i edukativnom smislu riječi, “ostavljam trag” na mladim ljudima koji će u decenijama koje su pred nama, mnogo savjesnije i odgovornije, nego što se to danas radi, odlučivati u institucionalnim strukturama vlasti. Zahvaljujući svom poslu uživam u osjećaju ponosa koji me ispuni svaki put kada slušam izlaganje svojih (bivših i sadašnjih) studenata. U konačnici, u prilici sam i da istražujem i analiziram one institute i društvene odnose koji su oduvijek predstavljali predmet mog interesovanja.”
Da li je dan dovoljno dug da uradite / privatno i poslovno/ sve što planirate?
“Nažalost, nije. Uvijek mi nedostaje makar sat-dva kako bih pozavršavala sve ono što sam si zarctala za taj dan. No, to je boljka svih zaposlenih mama, tako da se po tome ne razlikujem od drugih.”
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
“Najbolja metoda opuštanja je ritual koji imam sa svojom petogodišnjom kćerkicom Adom. Trenutno smo u fazi kada svaki dan nešto istražujemo, kada upoznajemo i definišemo sve one elemente koji su zanimljivi djetetu njenog uzrasta. Iznenadili biste se koliko igra „Ne ljuti se čovječe“ pomaže da zaboravite na svakodnevne trzavice!”
Životni moto…
“Ne čini drugima ono što ne bi željela da oni tebi učine. Živi svoj život i pusti drugima da i oni to isto rade!”
Svima nam ponekad zatreba savjet… kome vi idete po savjet?
“Bez obzira na posao kojim se bavite i bez obzira na godine koje imate- roditelji su ti koji vam ulijevaju sigurnost i kraj kojih se uvijek osjećate zaštićeno. S tim u vezi, jedine osobe kojima idem po savjet su moji roditelji: teta i tata. Nema tog problema kojeg ne možemo riješiti uz kafu na – balkonu . I sve dok je tako smatram se izuzetno sretnom osobom.”
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
“Nisam nikada morala birati, ali sam, kao i svaka majka, jedan određeni vremenski period morala „povući ručnu“, kako bih bila na raspolaganju kćerkici. I danas nastojim svoje poslovne obaveze pozavršavati na vrijeme kako moj porodični život ne bi trpio. Nekada u tome uspjevam, a nekada ne. No iskreno se nadam da nikada neću morati birati između porodice i karijere. To su dvije odvojene sfere koje mene čine onime što jesam.”
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
“Zavisi ko je uputi (smijeh). Šalim se. Moje reakcije variraju zavisno od načina na koji su mi iste saopštene. Izuzetno je bitno odrediti da li se iza kritike krije neki prijateljski dobronamjerni savjet, ili su, pak, neki drugi motivi (ne)vješto sakriveni u upućenim riječima. I momenat je, također, bitan.”
Najemotivniji trenutak u životu…
“Najemotivniji trenutak je, definitivno, rođenje moje kćerke Ade. I do današnjeg dana ništa se ne može s tim uporediti.”
Tri najvažnije stvari u životu?
“Zdravlje, porodica i posao.”
O čemu maštate…
“Možda tako ne djelujem, no ja sam nepopravljivi romantik i sanjar, tako da veoma često maštam o svemu i svačemu. Nekada je riječ o mjestima koje još uvijek nisam posjetila (a voljela bih), nekada je riječ o običnim svakodnevnim susretima, a nekada je moje maštanje prosta reakcija na upravo pročitanu knjigu. Mislim da je mašta ključni faktor koji nas čini živim i razigranim.”
Spadate li u gurmanske tipove, vaše omiljeno jelo?
“Kada je riječ o hrani, tu sam klasična Bosanka. Kao u vicu (smijeh). Ljubitelj sam tradicionalne kuhinje tako da sve što ima veze sa našim podnebljem dobro je došlo na mojoj trpezi. Teško mi je izdvojiti jedno jelo, ali ako baš trebam to učiniti, onda je to definitivno sirnica koju napravi moja teta.”
Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH?
“Insistirala bih na odgovornosti svih onih koji se na bilo koji način pojavljuju u društveno-političkom procesu odlučivanja. Odgovornost i prateća sankcija su, prema mom mišljenju, ključni faktori koji bi u mnogome uozbiljili “situaciju” u Bosni i Hercegovini. Izostanak odgovornosti ključnih političkih “faktora” dovodi do pravne nesigurnosti, čime se cjelokupni ustavno-pravni poredak obesmišljava…”
Vaša „slaba tačka“…
“Nemojte da je otkrivam (smijeh).”
Kada je žena najljepša…?
“Kada je sretna, zdrava i zadovoljna sobom.”
Vaš Ženski.ba
