Predstavljamo vam Dinku Huremović, dipl. ekonomisticu, direktoricu u Udruženju BOSPER Tuzla, udruženju koje se bavi kreiranjem radnih mjesta u poljoprivrednom sektoru kroz održivu i tržišno orijentisanu poljoprivrednu proizvodnju, još jednu od “Super žena”.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
“Pa, prije svega uspjeh možemo posmatrati kroz svaku životnu fazu i cilj koji sebi zadamo. Kod mene je to kretanje – stepenica po stepenica. Kako sam rasla i sazrijevala tako sam se i kretala naprijed, i to je za mene uspjeh. Osim toga, svaka faza mog života bila je ispunjena i stalno sam željela jedno: da svoj posao obavljam profesionalno i kvalitetno kako bi bio dio mog zadovoljstva u životu uopšte. I to je predstavljalo uspjeh, kad bih vidjela da su mjerodavne osobe zadovoljne mojim radom. A onda se pojavila i želja da učinim i nešto više, da budem dio pozitivnih promjena koje će rezultirati poboljšanjem trenutnog stanja i stvaranjem novih uslova i standarda. Tako sam 2012.godine ušla u priču o zaštiti tipičnih tradicionalnih proizvoda, radila na formiranju Sekcije za žensko agropoduzetništvo pri Udruženju BOSPER i vođenju Sekcije, koja je na početku imala 3 a sada 30 članica, radila na formiranju Mreže za razvoj tipičnih proizvoda koja je 2015.godine prerasla u Klaster za tipične proizvode SI BiH sa 30 članova, a sve rezultiralo otvaranjem Centra za tipične proizvode SI BiH u Tuzli, početkom juna 2016.godine, jedinstvenog prostora na području Tuzlanskog kantona gdje će tipični proizvodi biti predstavljeni javnosti i uskoro dostupni potrošačima.
Zašto volite svoj posao?
“Zato što pruža mogućnost da napravim promjene koje će rezultirati pozitivnim događajem i omogućiti poboljšanje postojećeg stanja. I zbog rada sa vrijednim agropoduzetnicima, koji su proizvođači naše hrane koju konzumiramo a o kojima vrlo malo znamo i ne pridajemo im značaj i pažnju koju zaslužuju. Mislim da naša zemlja ima ogroman neiskorišteni potencijal u poljoprivrednom sektoru i da su nam tu šanse za mobilizaciju velikog broja nezaposlenih.Udruženje BOSPER svojim radom pravi neke pomake ali potreban je jači angažman državnih i lokalnih institucija, da kroz partnerstvo osnažimo ovaj sektor i idemo u dalji razvoj.”
Da li je dan dovoljno dug da uradite / privatno i poslovno/ sve što planirate?
“Ponekad i nije, ali kako volim da planiram svoje aktivnosti, uglavnom uspijevam da stignem uraditi sve zacrtano. Naravno kad imate dobar tim s kojim radite onda je to puno lakše. Imam sreće da uvijek oko sebe imam osobe koje su pune pozitivne energije i onda svaki zadatak ili izazov bude mnogo lakše riješen i odrađen.”
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
“Pronašla sam prave recepte za opuštanje, za mene su to: ili čitanje ili rad u bašti ili sam na probi folklora u GKUD BOSNA i naravno druženje sa porodicom i dragim ljudima. Čitanje me smiruje, rad u bašti opušta, ples čini sretnom a druženje sa porodicom i dragim ljudima sve to upotpunjuje.”
Životni moto…
“Sve je moguće, sve je na dohvat ruke, samo se čovjek ne smije predati. Teško je dok se ne odlučiš, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teškoće nesavladive. Ali kad se otkineš od sebe neodlučnog, kad pobijediš svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svet više nije skučen ni pun prijetnji.“ – jednostavno napisano, kako mogu samo veliki, Meša Selimović!
Svima nam ponekad zatreba savjet… kome vi idete po savjet?
“Po savjet najčešće idem svojoj najdražoj osobi, svojoj majci, koja je moj mentor po mnogim pitanjima i kojoj bezuvjetno vjerujem. Zatim su tu moj muž, s njim prodiskutiram pa skoro svaku temu, razmijenimo mišljenja i stavove. Tu je i moja najbolja prijateljica, moje žensko društvo…volim da razmjenjujem iskustva, to je dio životnog učenja…i svaki dan možete naučiti nešto novo. Naravno u toku 20 godina rada bila sam u prilici i upoznala sam mnogo osoba koja imaju različita znanja i sretna sam što su svi spremni pružiti podršku kad treba. To je velika stvar za mene i ujedno i odgovornost.”
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
“Ne, nisam bila u takvoj situaciji. Iako sam radila mnogo, obje svoje trudnoće i odmah po porođaju, jedno vrijeme i po 12 sati, dok su moja djeca bila mala, sav moj svijet se vrtio oko njih i nisam razmišljala mnogo o svojoj karijeri ili napredovanju. Prioritet je bila i još uvijek je porodica. Međutim, s vremenom se pojavila želja da radim na nekim poslovima koje prije nisam radila, da više učim i više doprinosim u okviru radnih aktivnosti, da budem dio promjene. S više rada počeli su se pokazivati i vidljiviji rezultati, počnu vas prepoznavati po tome a to vas onda dodatno motiviše da nastavite i da još više dajete sebe i da se trudite. To je još izraženije kada ste angažovani s grupom osoba koje dijele iste vrijednosti i koje svoju egizstenciju zasnivaju isključivo na rezultatima svoga rada. Naravno govorim o Sekciji za žensko agropoduzetništvo pri Udruženju BOSPER i svim njenim vrijednim članicama koje su moja inspiracija i od kojih crpim pozitivnu energiju. I onda samo morate naučiti da održavate ravnotežu između posla i svog ostalog života. To nije tako teško ako znate da odredite granice do kojih možete i želite ići.”
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
“Pa, to bismo trebali pitati druge, zar ne?! Teško je to reći, sve zavisi ko kritikuje i kako. Mislim da je sve moguće reći ako pronađete prave riječi i način. I morate biti osoba koja može kritikovati, dakle i sami morate nešto raditi da biste kritikovali nekog ko radi i pokušava promjeniti stvari na bolje. Onda vaša kritika ima smisla. Mislim da mogu prihvatiti takvu kritiku jer želim posao uraditi najbolje moguće u datoj situaciji, a to znači da mogu popraviti svoju slijedeću realizaciju. Naravno da će onaj koji radi i griješiti, bitno je da se i iz grešaka uči.”
Najemotivniji trenutak u životu…
“Vrlo emotivno doživljavam život, pa je ovih trenutaka bilo dosta, počevši od trenutaka sa meni najdražim osobama, mojoj ljubavi, mojim prijateljima, pa čak i u poslovnom okruženju, trenuci razočarenja, podrške, lijepe riječi, ali nekako najemotivniji za mene su svakako trenuci sa djecom i mužem, oni su posebni i daju mi snagu za dalje.”
Tri najvažnije stvari u životu?
“Ljubav, zdravlje i sigurnost!”
O čemu maštate…
“Maštam o mnogo čemu i drago mi je što još uvijek mogu maštati! Mašta je lijepa i mene uvijek nadahne nekom novom nadom i mogućnošću, a to onda znači i akcija…idemo dalje… a o čemu..to neka ostane tajna….”
Spadate li u gurmanske tipove, vaše omiljeno jelo?
“Da, uživam u našoj kuhinji i mislim da je naša bosanska kuhinja jako dobra i kvalitetna. Uživam u čorbama, hurmašicama sa pekmezom, sogan-dolmama, tikvicama, patlidžanima, pečenim paprikama, ma volim sve….tipično naše i nek je samo domaće!”
Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH?
“Prvo, povećala bih izdavanja iz svih budžeta za poljoprivredni sektor i riješila pitanje novčanih podrški za poljoprivrednike, drugo, riješila bih pitanje korupcije, uvela najstrožije zakone po ovom pitanju, a od svakog građanina tražila da krene od sebe u rješavanju ovog pitanja. I što se tiče zapošljavanja, tražila bih da se prioritet da kompetencijama i znanju a ne samo stranačkoj ili rodbinskoj pripadnosti. Vratila bih stare vrijednosti u društvo : rad i samo rad, poštenje, čast, dostojanstvo biti čovjek, ugled, socijalna senzibilnost, dobrovoljnost i neke nove – građanski aktivizam, građanska prava i obaveze, učenje o demokratiji i sl.”
Na šta ste slabi…
“Na djecu i lijepu riječ.”
Kada je žena najljepša…?
“Kad je voljena!!!!”
Vaš Ženski.ba
