Predstavljamo vam Amilu Zonić, urednicu i novinarku RTV TK, ženu čije lice svakodnevno gledamo na tv ekranima.
Početak prema uspjehu je izgledao kako… ?
Uspjeh je relativna stvar i ja ga ne mjerim poredeći se sa drugima već isključivo sa samom sobom. Znam da je moglo i bolje i više, ali me je balansiranje između porodičnog, bračnog i poslovnog života donekle iscrpilo. Samo žene iznimne energije i snage mogu voziti na sve tri kolosjeka jednako uspješno. Korijeni onoga čime se sada bavim leže u mojoj urođenoj radoznalosti, kreativnosti, komunikativnosti, sklonosti čitanju i pisanom izražavanju, ali i razumjevanju i ljubavi koju emitiram prema ljudima i pojavama u svijetu.
Zašto volite svoj posao ?
Kada je svojevremeno trebalo da biram svoj budući poziv nije bilo alternative. Žurnalistika, pa nekoliko praznih mjesta, a u dalekoj pozadini književnost, strani jezici, pravo. U to vrijeme nije bilo lako upisati studij žurnalistike, jer su primali mali broj studenata, ali se upornost isplatila. Ni više od dvije decenije bavljenja ovim poslom nije splasnuo moj žar za prikupljanjem, obradom i plasiranjem informacija. Dinamika ovog posla, iznenađenja kad im se najmanje nadaš, poznanstva sa ljudima različitih profila, adrenalinska i ovisnost o potrebi da nešto saznaš prvi još me čine zaljubljenom u ovaj posao.
Da li je dan dovoljno dug da uradite ( privatno/poslovno ) sve što planirate ?
Ako nije dan, onda jeste noć. (smijeh) Ionako mi, u elektronskim medijima vodimo uživo večernja izdanja emisija, po potrebi ostajemo duže na poslu ( protesti, elementarne nepogode, velike rudarske, saobraćajne ili druge nesreće, izborna dešavanja…). Pogotovo što živimo u tranzicijskoj zemlji prepunoj turbulentnih događanja. S obzirom da su moje ambicije pod kontrolom, uglavnom mogu reći da mi je dan dovoljno dug za ono što isplaniram.
Kako se opuštate nakon stresnog dana ?
Idealno opuštanje bilo bi u kontaktu sa prirodom i tlom jer, zbog karaktera mog uređivačkog posla, dosta sjedim, boraveći satima u zatvorenom prostoru, uz računar. Kako su novinarima praznici i vikendi nerijetko radni, šetnju, izlete pa i putovanja smatram luksuzom. Nekada su i kafica i dobra knjiga dovoljni za relaksaciju uz praćenje programa drugih medijskih kuća. Opuštaju me i dugi telefonski razgovori sa dragim ljudima.
Životni moto ?
Ono što ti je suđeno, čekaće te. I dobro i loše, pa zašto se onda unaprijed brinuti praveći probleme i sebi i drugima. Vjerujem da dobra djela i ukazana pažnja jedino vrijede i ostaju. I da se dobro dobrim vraća. Ako ne nama, onda našim unucima.
Kome idete po savjet ?
Lijepo je poslušati tuđi savjet, mada oni koji nas savjetuju, često ne mogu ni sebi pomoći. Zato je moje geslo „uzdaj se u se…“, u svoju intuiciju, unutarnji glas koji me je rijetko kada izdao. I vjeruj prvom utisku kao i izreci da „slika govori bolje od hiljadu riječi“ tj. da naša djela govore više o nama od nas.
Kad biste morali birati između karijere i porodice ?
Toliko isključiva nisam. Uvijek mirim suprotnosti i unosim duh diplomatije u svakodnevnicu. Prema mom mišljenju jedno bez drugog ne idu, odnosno nismo kompletni ako postupamo drugačije mada poštujem svačiji izbor. Kad se bolje zamislim, u karijeri često nađemo porodicu odnosno tim sa kojim savršeno funkcionišemo dok s druge strane, žena koja zna upravljati porodičnim relacijama, brinuti o sebi, svom domu, mužu i djeci već je ostvarila zapaženu „karijeru“ odnosno cijenjenu misiju majke, supruge itd.
Kako prihvatate kritiku na svoj račun ?
Jednako kao i pohvalu. Ako te tuga ne ubije, a radost ne dovede do ludila, tek onda možeš reći da si dostigao visok stepen mudrosti. Što narod kaže „u dobru se ne uznesi u zlu ne ponizi“. Konstruktivna kritika je uvijek dobro došla, ali je sve manje ljudi koji zaslužuju da budu kritičari. Svako bi morao počistiti prvo ispred vlastitog dvorišta.
Najemotivniji trenutak ?
Tu se obično radi o više njih. Smrt roditelja, rođenje djeteta, razvod – krupni su događaji u životu svakog čovjeka. Jedan od takvih trenutaka je bila i vijest iz 1995. da je rat u BiH prekinut. Ne bih znala opisati kako sam se tada osjećala.
Tri najvažnije stvari u životu ?
Sloboda, duševni mir i zdravlje. Kratko jasno. U vrhu je i ljubav, ali o njoj ne bih ovom prilikom
O čemu maštate ?
Sve o čemu sam maštala uglavnom mi se ostvarilo. Još uvijek maštam o poznanstvu sa ljudima koji su zadužili čovječanstvo, ali i da upoznam ljude mudrace i duhovne vođe koji bi promijenili moj pogled na svijet na pozitivan način. Cijenim npr. Hafiza Bugarija čije ideje i njihov način interpretacije su mi bliski. Neostvarena želja su i putovanja, iako kažu da „ne treba tražiti sebe u svijetu već svijet u sebi“.
Spadate li u gurmanske tipove, vaše omiljeno jelo ?
Divim se kulinarskom umijeću. Mislim da su priprema, serviranje i dekorisanje jela i trpeze svojevrsna umjetnost što su npr. Francuzi i dokazali. Volim i konzumirati hranu, a preferiram tradicionalnu kuhinju. Od omiljenih jela izdvojila bih bamlju, sogandolmu, a nije mi mrska ni talijanska kuhinja – lazanje prvenstveno.
Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH ?
Zabranila bih višestranački sistem, tačnije povećala prag za članstvo u nekoj stranci…Mladima bih savjetovala da ne idu utabanim stazama i upisuju škole i fakultete koji su suficitarni, već da razvijaju kreativnost i vlastiti sluh za biznis i inovacije. Zaštitila bih kulturu i kulturne institucije, sport izdigla na viši nivo, još više stipendirala nadarene. Ograničila bih broj privatnih visokoškolskih institucija a ojačala postojeće…Vratila bih vjeru ljudima da se može živjeti od vlastitog rada a ne mešetarenja i političkog angažmana koji je sam sebi svrha.
Na šta ste slabi ?
Slaba sam na ljude za koje znam koliko vrijede, a koji, zbog odgoja ili svoje prirode, nisu skloni konfrontaciji sa manje vrijednim od sebe, pa lako postanu plijen. Slaba sam na djecu bez roditelja, životinje prepuštene nebrizi, starim i nemoćnim osobama.
Kada je žena najljepša ?
Kada je „ostvarena“. Tada postaju nebitni godine, stajling, držanje… Lijepe su i žene koje ponosno nose svoje mane, ne stide ih se, već rade na njihovom otklanjanju. Ženi najbolje pristaju osmjeh, duhovitost, intelektualna oštrina, ali i seksipil koji nema veze sa oblinama, mladošću i odjećom. I zaljubljena žena je lijepa ako ne poludi od ljubavi.
