Predstavljamo vam Admiru Bakić, dipl. žurnalistu, novinarku RTV TK, još jednu od “Super žena”.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
“Počelo je u jednoj privatnoj i u tim ratnim godinama ( 1993. godina ) jedinoj aktivnoj i medijima s područja regije Tuzla dostupnoj press agenciji. Zvala se ”Bosnian-Sabah”. Ubrzo je formiran i sedmičnik ”Bosan est” u kojem sam objavljivala prve tekstove. Od 1995. godine sam u TV Okruga, a koja je kasnije preimenovana u RTV TK.”
Zašto volite svoj posao?
“Dinamičan posao u kojem svakog dana upoznajete nove ljude, nudite nove informacije i nikada niste samo na jednom mjestu. Postoje osobe koje se daju uklopiti u klišee i rutiniranu dnevnu radnu satnicu. Ja očito nisam jedna od njih.”
Da li je dan dovoljno dug da uradite / privatno i poslovno/ sve što planirate?
“Da svakako. Kroz godine se istrenirate da u jednom danu fino posložite sve poslovne, privatne obaveze, a nađe se i prostora za ”slobodne aktivnosti”. Nikada nisam posao nosila kući. Nikada nisam dozvoljavala da privatni problemi utiču na posao. I ako sam to rijetko dozvolila da se desi, ili je trpio posao ili su moje ”neprisustvo” osjetili porodica i prijatelji. Onog trenutka kad sebi postavite pod obavezno! to razgraničenje poslovnog od privatnog, možete postići sklad u životu.”
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
“Ja sam od generacija za koje su 80-te ostale ”zlatne godine”. Muzika iz tog doba, malo soula i jazza koji su danas tako prisutni putem youtubea i naših mobilnih telefona, je nešto što me u bilo koje doba dana može relaksirati, osvježiti mi duh, nahraniti me pozitivnom energijom. I od generacija sam koje još uvijek knjigu samtraju za prijatelja. Ne prezam od beletristike, ali se često vraćam Marquesu, Borgesu, naprosto me fascinira taj njihov latinoamerički duh vječitih gauchosa, ali i Huxleyu kojeg svaki put čitam drugom mišlju, drugačijim životnim iskustvom.”
Životni moto…
“Sve je u opisu života. I dobro i loše. I licemjeri, loši kvarni nikakvi ljudi, ali i insani koje ničim nisi zadužio, a pokažu se fer u određenim trenucima. I smrt i život. I sastanci i rastanci. Upravo me ta misao održava stabilnom. Ta spoznaja da je sve u opisu života.”
Svima nam ponekad zatreba savjet… kome vi idete po savjet?
“Jedinom i iskrenom prijatelju, majci vjerujem i kada je negativna prema mojim idejama i radnjama. Ne tražim previše savjeta, ne što mislim da sam najpametnija već što znam da ih vjerovatno neću primijeniti. Saslušam, izanaliziram, recikliram ”za” i ”protiv” i odlučujem. Prilično sam analitičan tip osobe. I nikad se ne kajem za urađeno, čak i kad je to bilo po moju štetu. Kajem se za odšućeno i neučinjeno.”
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
“Ako ste misli na promjenu posla, kao mjesta boravka i samim tim odvajanja od porodice, svakako da je prevagnula porodica. Iz nje sam postala, ona me stvorila i logično je da traži zauzvrat moju blizinu i punu podršku. Da li je brak trpio? Jeste. Nikad ga nije bilo, jer se ”potencijalni” nisu mogli uklopiti u moju tvrdoglavu ideju o Tuzli kao centru svijeta. Šta ću, takva sam.”
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
“Ovisi kako je izrečena. Imam ja njuh za to da li je dobronamjerna ili je sitna pakost. Ja sam kritična, ali i jako samokritična, pa i od ljudi tražim kritiku, ne čekam je. I opet izanaliziram, recikliram, nešto primijenim, nešto odbacim, i nastavim politikom sredine.”
Najemotivniji trenutak u životu…
“To su definitivno ti prvi susreti, rađanja novi životi i članovi familije. To su i vječiti rastanci, odlasci mog oca i nekih prijatelja na bolji svijet.”
Tri najvažnije stvari u životu?
“Definitvno moja sloboda, sloboda izbora, svjesnost da mogu postići sve što hoću kada hoću. Činjenica da svakom mogu pogledati u lice i reći što o njemu iskreno mislim, ako me dovede do toga ili to zatraži od mene naravno. Nikom dužna. Važno mi je zdravlje. Tu su moja porodica i posao. Često mi govore kako bih sebe trebala staviti na važnije mjesto, ali sam ja to vjerovatno već učinila kroz prvopomenute stavke.”
O čemu maštate…
“Da dobijem jackpot, kupim si napušteno imanje na Hvaru i uzgajam lavandu.” (smijeh)
Spadate li u gurmanske tipove, vaše omiljeno jelo?
“Svakako. Volim kuhati, praviti kolače, torte, pet puta dnevno ako ima ko da to može pojesti. I nikad mi nije teško. Volim svjež obrok, sad napravljen. Taman toliko začinjen da na nepcu ne osjetite čega sam sve stavila, a veliki sam pobornik začina sa svih strana svijeta. Mesa da bude toliko koliko za dlan, ali da ga ima. Uz priloge obavezno iznosim tahine, kikiriki putere, ajvare, ovakve i onakve sosove, pa mi kažu da pretjerujem, a moj je odgovor dodajte što vam je volja. I volim kad se sva hrana pojede. Ne trebam pohvale, znam da je jelo bilo ”taman”. Čorbe su obavezne.”
Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH?
“Nemam moć, ali sam novinar pa ipak imam mogućnost da utičem na javno mnijenje. Dayton bih definitivno prestrojila. Prestrojila bih i administraciju, usluge, obrazovanje.
Odgovornost po vertikali, od menadžera do higijeničara.”
Na šta ste slabi…?
“Na stare i nemoćne. Na napuštene pse koji su proizvod ljudske nebrige, a i nebrige vlasti jer zna se da imamo Zakon o zaštiti životinja. Slaba sam na ljude koje volim. Slaba sam i na ljudsko neznanje do određene granice. Na mlade i snažne nezaposlene nisam, jer uvijek se nešto može raditi i zaraditi. Zgražavam se na ljude koji čekaju da im posao sam dođe i da odmah imaju šefovske pozicije.”
Kada je žena najljepša…?
“Žena je najljepša kad je svjesna sebe i svoje osobnosti, bez obzira koliko imala godina. Žena zadovoljna sobom, onim što ona jeste bez obzira da li ili ne sličila marketinškim klišeima ljepotica, pa bilo da trendovi naginju silikonima ili anoreksičnosti, je najljepša. Bore se izglade, frizura se dotjera, navuče se fina roba, ali samo zadovoljna žena može imati osmijeh na licu. To je ta unutarnja ljepota koja se vidi na ženi. I na koncu, ne možemo imati sve u životu. Bilo bi dobro da je tako, ali je rijetko dostižno imati sve ”pod konac”. Treba biti zadovoljan i sretan zbog onoga što imamo, a ne nesretan zbog svega što još nemamo, a vjerujemo da ćemo imati. I parafraziraću riječi Božijeg poslanika Muhameda, znati cijeniti zdravlje prije bolesti, mladost prije starosti, bogatstvo prije siromaštva, i život prije smrti.”
Vaš Ženski.ba
