Izvještaji otkrivaju kako je Burberry prošle godine uništio robu u vrijednosti 37,8 miliona dolara. Od toga se 13,8 miliona dolara odnosi na zalihe kozmetike, dok se ostatak u vrijednosti većoj od 20 miliona dolara odnosi na odjeću i modne dodatke. Ipak, britanska modna kuća koja je lani prijavila prihod od 3,61 milijardu dolara, nije jedina u ovoj priči.

Louis Vuitton pribjegava istoj strategiji i svoje vrijedne torbe uništava kako bi izbjegao potop cijena i prevelika sniženja koja bi mogla umanjiti vrijednost brenda, a nije tajna ni kako luksuzni konglomerat Richemont isto radi sa svojim Cartier, Piaget, Baume & Mercier i Vacheron Constantin satovima. Iz Richemonta se također opravdavaju nastojanjem da očuvaju vrijednost brendova ograničavanjem ponude i preprodaje na crnom tržištu, a da li je to zaista jedini razlog?

Analitičari tvrde kako postoji dodatna pogodnost za one koji svoje proizvode izvoze na tržište SAD-a u vidu povrata poreza i troškova plaćenih za robu koja se povlači kako bi se uništila. Drugim riječima, modni brendovi za neprodatu robu s američkog tržišta koju namjeravaju uništiti dobijaju nezanemariva sredstva pa se mnogo više isplati spaliti neželjeni asortiman, nego ga prodati u bescjenje.

Osim luksuznih modnih brendova i H&M je već kritikovan zbog uništavanja velikih količina svog neprodatog asortimana. Ako je vjerovati medijskim napisima, švedski modni div je proteklih godina spalio čak 12 tona odjeće, navodeći nas da se zapitamo zašto se uopšte proizvodi previše. Nije li logičnije na tržište plasirati manju količinu proizvoda? Ovako, ne samo da se ograničeni prirodni resursi troše na proizvodnju suvišne odjeće, već se onda i njenim uništavanjem, najčešće spaljivanjem, dodatno opterećuje ionako zagađena okolina.

Spomenute kompanije nisu bile spremne komentarisati navode jer, svakako, ne čine ništa nelegalno. A da li je to istovremeno, uredu – to je već pitanje nekih drugih zakona.

Izvor: elle.hr 

Komentari

Komentari