U svijetu i vremenu u kojem živim, ako uđete u tridesete godine neudati, počinjete da živite stigmu. U trenu kada uđete u frizerski salon, dvanaest žena, koje su istovremeno govorile, ušute. U marketu vas kasirka gleda kao da ste ukrali nešto. A tek vjerski službenici, prva pomisao kada vas ugledaju jeste egzorcizam. Čak i doktori su suzdržani kada ste na pregledu kod njih. Iako imate uredne nalaze, dodiruju vas kao da imate prelaznu neizliječivu i smrtonosnu bolest. Jer ipak vi ste neudati, a već u tridesetima.

Kod mene, ruku na srce, nije da nije bilo ponuda. Bila sam par puta u dugim vezama, čak i vjerena, ali ipak ostadoh ja babadjevojka, udavača, usidjelica o kojoj se pričaju priče maloj djeci kada se ista žele uplašiti, a počinju ovako: „ I sve se druge poudaše, samo nju zli dusi na svoje uzeše…“

Naravno, bilo je tu raznih verzija. Neki su govorili da imam manu. Drugi da ispaštam grijehe nekog dalekog rođaka koji je nekome slomio srce u tamo nekom dalekom stoljeću. Treći su govorili da sam vještica… Ima tu raznih nagađanja.

Reći ću vam istinu. Jedina istina je da ja nisam realistična osoba. Svi ti mediokriteti me nekako sputavaju, stavljaju mi okove. Muž, stan, kredit, djeca, pa more, pa skijanje… I sve ti mora biti savršeno jer, za Boga miloga, sve to ide na FB…

Ne, ja to jednostavno ne želim. Ja želim, želim nadrealističan brak! Želim nekoga ko će, nakon večere kod njegovih roditelja, ležati u našoj spavaćoj sobi na svojoj strani kreveta i u mraku gledati u plafon i onda me probuditi radoznalom rečenicom:  „Opsovala si mojoj majci ružno na francuskom, i kada te pitala šta si joj rekla, slagala si da je nešto lijepo, čak te je i zagrlila! Znam, preveo sam to na guglu. Zašto voliš da psuješ na francuskom?“ A ja ću mu odgovoriti: „Frenč je šik.“ I onda će se privući uz mene govoreći mi na uho lošim frenčom „vulevukušeavekmua“  i onda će nas smijeh razbuditi.

Želim i scenu u kojoj ću kada upropastim ručak (jer loše kuham), mahati sa plastičnim pištoljem u ruci i govoriti mu da ću se ubiti, a on će vještinom pregovarača Dannyja Romana polako mi uzeti pištolj, iako zna da je plastični, zagrliti me i brisati mi lažne suze.

Želim puno fotografija, onih napravljenih u nekom fotomatu, koje ćemo staviti na frižider, a ne na FB. Želim nekoga kome brak neće biti obaveza da voli i živi sa nekim, već jednostavno, ljubav i nadrealizam.

Nemam ja ništa ni protiv realizma. Probala sam ja biti realistična, ali ne ide mi. Radije ću biti nadrealistična babadjevojka, sve dok se ne zaljubim, jer možda se nadrealno zaljubila nikada i nisam.

Autorka: Luna H. (Black sheep)

Komentari

Komentari