Dok sam bila mlađa, mnogo su me doticali komentari koje sam slušala od ljudi u  okruženju: od komšiluka, familije, daljih prijatelja, poznanika. Brinulo me svaki put kada bi mi neko, uz oprezni pogled rekao: Đe ćeš bona tako, šta će reći narod?

Piše: Belma Krajišnik

Nikad nisam bila problematično dijete. Uvijek sam sve radila umjereno, skladno, družila sam se, doduše, s raznim ljudima, no nikad nisam dala da neko upire prstom u mene. Uvijek kažem da sam imala i raznih ljubavi, groznih iskustava, smiješnih upada, propatila sam za tri života i voljela do srži. Valjda je tako trebalo biti.

No, kao što i rekoh, brinula sam. Oh, itekako sam brinula.

Onda sam shvatila da u poznim godinama neću imati šta pričati djeci i unucima budem li se držala „narodnih pravila“ i mog straha od okruženja.

Prestala sam dozvoljavati da me oni drže u mjestu, da šutim umjesto da istražujem život.

Odlučila sam uzeti mnogo šansi u svoje ruke i učiniti svoj život boljim. Prestala sam živjeti po starim klišeima iudahnuti svaki atom života i svakog novog dana.

Shvatila sam kroz godine da nam je svakodnevnica postala pomalo siva, da ljudi iznad nas pokušavaju da nas uvjere da nam je, ustvari, cijeli život siv.

Bio je red da se pozdravim sa sivilom, otresem prašinu s ramena, uzmem najšarenije boje i krenem da farbam svaki trenutak.

Odlučila sam svima pokazati da život zapravo ne mora biti siv ako mi to ne želimo.

Počela sam da vjerujem u sebe, u hrabrost, samopouzdanje, čvrste stavove, odluke. Odlučila sam stati pred ogledalo i reći: Dobar dan, ti,  divno biće!, pogledati sebe i povjerovati da život može biti lijep.

Rekla sam sebi da više nikada neću dozvoliti da me strahovi i nedoumice vode kroz život, da će svaka odluka koju donesem, bilo da je dobra ili loša, da mi donese novo iskustvo, novu snagu i injekciju šarenila. Sve što uradim biće lekcija koju ću morati dobro sažvakati i savladati, no, izaći ću čvrsta, stamena i triput jača.

Izgradiću čvrste temelje na osnovu svih onih prethodnih padova, podići ću glavu visoko u nebo zbog svih onih nesigurnosti i oborenih pogleda, napraviću put koji će me odvesti u svakodnevnu sreću, napuniti mi dušu i razvući najširi osmijeh. Zauvijek.

Šta tebe sprječava u tome? Zašto i ti, čitaoče, ne bi donio baš takvu odluku? Zašto ne odlučiš biti sretan?

Učini to već danas, jer to zaslužuješ!

Komentari

Komentari

Nema više članaka