Naša Super Žena Amela Džinić Isanović objavila je status na svom Facebook profilu o situaciji koja je kao profesoricu bosanskog jezika ali prije svega BOSANKU muči.

Dok posmatra kako su prava u “tuđini” jedna kada se radi o  maternjem jeziku za svakog stanovnika boli je nepravda što mi na svojoj zemlji kao da ga još uvijek nemamo. Kompletan status prenosimo ispod.

“Još uvijek me duša boli.

Kao i svakog septembra pišem planove, pravim raspored, pripremam nastavu BOSANSKOGA JEZIKA.

Da – nastava bosanskoga jezika u Švedskoj. 
Da – djeca u Švedskoj imaju nastavu maternjeg jezika, BOSANSKOGA jezika.
Da – djeca, useljenici imaju pravo na 3 sata dopunske/pomoći /nastave na maternjem jeziku.
Da- djeca u Švedskoj, u srednjim školama mogu upisati BOSANSKI jezik kao moderni jezik (čak i ako nisu Bosanci).
Da- djeca u švedskim srednjim školama dobijaju 100 bodova, extra bodove pri upisu na fakultet ukoliko izučavaju bosanski jezik (ravnopravno kao bilo koji svjetski jezik) + ocjena ulazi u prosjek ocjena.
Da- komuna finansira nabavku knjiga, udžbenika bosanskoga jezika.
Da – tu nastavu finansira švedska vlada poštujuci pravo svakog djeteta.
Da – sve je regulisano zakonom i pod ingerencijama ministarstva obrazovanja.
Da – duša me ove godine boli još jače.
Neće ni prestati boljeti sve dok se stvari ne normalizuju. Boli, jer opet, po ko zna koju godinu zaredom, čitam “djeca u mektebima imaju nastavu (svjetovnu)”, djeca u Bosni bez prava na maternji jezik…U TUDJINI IMAJU PRAVO NA MATERNJI/ BOSANSKI JEZIK, u domovini nemaju. Tu se mora nešto promijeniti. Mora!

U Geteborgu to pravo koristi oko 750 učenika (iako je broj djece mnogo veći). Ne znam kakvo je stanje u drugim gradovima Švedske, nadam se da Bosanci i Hercegovci, znaju za ove benefite i da ih koriste. Kako god, njihovo pravo je ispoštovano. U BiH to pravo je uskraćeno djeci na preko 50% teritorije…Pa kako neće boljeti.”

Komentari

Komentari

Nema više članaka